Prilikom snimanja tambura (kao i bilo čega drugog) postoji nekoliko pristupa i načina. Dva najraširenija su nasnimavanje (jedan po jedan ili jedan sve, svejedno je) i čoporativno, svi skupa...
Oba pristupa imaju određene prednosti i nedostatke...
Da bi finalni proizvod zvučao kako spada, korektno i prihvatljivo moraju se ispoštivati određeni preduvjeti; najvažniji su dobar instrument, dobar svirač, dobar akustički tretiran prostor i dobra oprema
Ne nužno ovim redoslijedom
Ako ovi preduvjeti postoje slijedeće je imati osobu(e) koja se zna nositi sa opremom za saveznika i suradnika...
Od snimaka naših tamburaša moje je mišljenje da niti jedan ne valja; ni Dukati niti bilo tko...i iskreno sumnjam da su i tamburaši zadovoljni.
U svemu tome najmanje su krivi tamburaši (ako su uopće krivi), i sam sam bio u situacijama kad nisam mogao čuti što sam odsvirao..."kaj će ti to, ko bu to slušal..." gleda se na sat i poslije se snima neki
, pa klasika...
25 godina pokušavam učiti o tome, zadnjih 10 godina skupljam nekakvu opremu i danas imam uglavnom sve što mi treba i što dobrim dijelom zadovoljava moje potrebe, nije puno ali ja sam prilično zadovoljan, a u sve to ne bih ulazio da se "producenti" i vlasnici "studija" nisu polakomili i radili sve i svašta uglavnom loše i da sam mogao dobiti atmosferu ili zvuk kojim sam zadovoljan...
Neki dan sam
pokušao slušati Hrvojev "u svijetu klasike...", odlična ideja, maestralno odsvirano ali...
berde band su radili "pred zoru" uživo, ali...bas je strujni!!! A nisu tamburaši krivi!!! Bas treba znat snimit, gdje ide mic (micovi???), koliko treba za snimit band...
A svima je dostupna oprema. Vrhunska!!!
Moj je zaključak da je i u snimanju kao i u sviranju - ili znaš ili ne, jebeš i opremu (tambure) ako se ne znaš koristit njome (svirat)
