Quote:
Originally Posted by Vedran
|
evo, upravo na osnovu tog intervjua sam i pokrenuo ovu temu.
razlika je u tome što sam ja slušao sirovu snimku tog razgovora, a ovo je ovdje pretvoreno u tekst koji se čita. dakle, imao sam izvjesnu prednost u jačem doživljaju tog intervjua.
moja reakcija je sadržana u prvom postu ove teme...
napravio sam i ja tekstualnu verziju istog intervjua, ali ta moja verzija je sažetija, kraća, koncentrat tog istog razgovora.
Quote:
Žeravica: Pa, ako postignemo razinu kvalitete tona da se možemo prezentirati i da tambura može biti ravnopravna sa svim svjetskim instrumentima... Recimo, ako mi imamo latino-američki čarango ili kvatro, ili druge instrumente, buzuki, koji su priznati u svijetu, zašto naša tambura ne bi bila isto tako ravnopravna? Međutim, rješenje leži upravo u tome da tamburu moramo dići do te tonske kvalitete da se ona drugima sviđa, da bi je prihvatili u svijet instrumenata na kojima se može ponuditi glazba koja će zvučati ugodno i koju će drugi željeti slušati na takvom instrumentu.
Ne možemo odrediti sami „Mi smo najbolji!“ Ja shvaćam da smo mi najbolji na tamburi jer je to naš autohtoni instrument, na neki način. Ali isto tako, ne možemo nekome reći da nas mora slušati. I recimo, što je fascinantno, svi naši dečki koji idu na teren po Europi i sviraju, dođu i hvale se da su svirali u Njemačkoj, da su svirali u Austriji, u Francuskoj ili Engleskoj, ili ne znam gdje, da ne nabrajamo dalje. I kažu, svi su dobili pohvale. No međutim, jako rijetko se vraćaju i ponovno sviraju. Oni dobiju komplimente i budu plaćeni za svoj rad taj puta, ali nisu prisutni na toj glazbenoj sceni. To je za mene bio povod da krenem u ovaj projekt.
|
evo otkuda sam zaključio da je ton tambure žeravici jedini razlog zašto tambura nije svjetski instrument, nije ravnopravana, zašto charang ima ton, a mi glupi tamburaši i oni koji nas slušaju nemamo pojma šta valja...
ima tu ponešto i kontradiktornosti... s jedne strane se tvrdi tambura je autohtoni instrument, a s druge strane da mu trebamo modificirati ton, tako da bi se svidio nekome drugome
e pa moj stav je da treba inzistirati upravo na toj autohtonosti tambura, a ne sebe postavljati u ulogu nekoga čija je misija utjecati i mijenjati rezultat autohtonog razvoja tambure. još pored svega toga marginalizirati ulogu samih svirača, kompozitora, autora. jankovićeve tambure nisu bile autohtone. one su - jankovićeve.
ove naše jesu autohtone, to im je jedna od najvažnijih karakteristika, i to treba poštovati. ovo podneblje i ovi ljudi su ih stvorili takvima. ako ne valjaju, znači da i mi ne valjamo... ok ako neko tako misli, ja mogu živjeti s tim i kao pojedinac nikad nisam patio od kompleksaške potrebe dodvoravanja svijetu, unatoč tome što sam odrastao u okolini koja ima takve simptome.
nismo mi najbolji, ali takvi smo kakvi smo. i tambura je moja i takva je kakva je, dobra mi je. u to da će s vremenom postati još bolja ne sumnjam. sumnjam u metode kojima se to poboljšanje želi postići. vjerujem u evoluciju tambure, a ne u revoluciju. ponavljam, sve revolucije koje su se pačale u evoluciju, koje su htjele pretrčati evoluciju su se pokazale kao fijasko. sama povijest nas je tome naučila. ili nije?
da me se krivo ne shvati, želim marinku sve najbolje, želim mu da uspije, a ne da odvede jedan dio tamburaša i tambura u slijepu ulicu, kakvih je već bilo. čovjek očito ima potencijal i šteta bi bilo upotrijebiti ga na krivi način... na koncu svi imamo isti cilj. problem je u različitom viđenju puta do tog cilja.
jedan uvaženi tamburaš mi je u privatnom razgovoru rekao ovo:
Quote:
|
marinko će osobno najviše profitirati onog trenutka kad počne slušati što mu to ljudi govore, ako do toga uopće i dođe.
|
taj AKO me brine...