Istina je da pojedinci unose ključne promjene i pokreću sve prema naprijed, a ostali ih slijede uviđajući i prihvaćajući uvedene novosti.
Međuto je isto istina da takvi pojedinci ne zadaju sebi misiju s ciljem, nego se najveća ostvarenja događaju ili spontano ili slučajno. Pogotovo u umjetnosti i sličnim područjima.
Zato sam i spominjao 100 godišnji razvoj tambure. Bio je spontan i došao tu gdje smo sad.
Svi dosadašnji pokušaji, misije s namjerom da se tambura "izmisli" završavali su fijaskom.
Gdje su sad Jankovićeve troglasne tambure (tj. kompletan sustav kojeg je Slavko Janković izmislio i osmislio)?
Gdje je sad Rorbacherov ili čiji već eksperiment sa benđolinama (tamburama s okruglom glasnjačom, kakvu ima banjo)?
Mene Žeravicin podvig podsjeća na Jankovićeve i Rohrbacherove pokušaje.
Treba poštivati spontanost i prirodni razvoj. U njemu je ugrađen genij cijele populacije koja je svirala tambure, a ne samo genij pojedinca, pa bio to i Slavko Janković.
I komunizam je bio pokušaj koji je propao, baš zato jer se nije dogodio spontano (kao prijašnje promjene društvenih sustava), nego je bio nečija "misija" i planirano provođen, s ciljem...
To sve ne znači da je Marx bio budala ili da Žeravica radi loše instrumente. Radi se o greški u koracima, pogrešnom načinu primjene znanja. Al nećemo o komunizmu.
