ma jbg... stalno se vrtimo u istom krugu tokom svih tih rasprava.
sad bih trebao spomenuti problem školovanja tamburaša, uz to da prihvatimo kako škola ipak daje jednu dodatnu dimenziju i povećava sposobnost šireg i kritičkog sagledavanja situacije. pa dođemo do teme tambura na akademiji...
svjestan sam da već 2 godine ponavljam(o) iste tvrdnje i stavove i nekome tko čita sve to može izgledati i smiješno i nepotrebno i glupo, ali meni to nije niti glupo niti teško, jednostavno zato što volim o tome razglabati.
pa kako (nadam se trenutno) nisam u situaciji da činim nešto konkretnije, barem mogu pričati i nadati se da će netko biti spreman i prijeći s riječi na djelo.
edit: drugim riječima, dojam je da su tamburaši fokusirani na neke stvari, a baš zbog te fiksacije na pojedine segmente ne sagledavaju neke druge, isto toliko bitne detalje, kao niti cjelinu. od drveća ne vidimo šumu.
na primjer: stalno tražimo probleme i rješenja oko razglasa, igramo se ton majstora, raspravljamo o raznim proizvođačima opreme. onda, do besvijesti smo u stanju piliti o ovom ili onom graditelju, o tonu tambure, o javoru i smreki, nadmorskoj visini na kojoj rastu...
a s druge strane, osobno sam svjedok odbojnosti mnogih prema elementarnim stvarima, recimo da nauče čitati note.
ili da se nauče primjereno ponašati dok su na svirci.
nedajbože da se napiše nešto kritički o požeškom festivalu i njegovoj jednoličnosti... odmah si vaki-naki.