Da sjećam se jedne probe prije desetak godina, maestro Ferić je došao sa glazbenom viljuškom i zvekne o tamburu, pa prisloni na uho i onda nateže žicu. Smješno je to bilo za vidjeti ali to je bilo i uvijek će biti najprirodnije štimanje, jer ton A određen je da vibrira na 440Hz samo pod uvjetom da je temperatura 18 celzića. Pošto nerjetko znamo svirati i na -2, 3 i na + 40 štimer je qurac i zato nam po zimi i ljeti vani češće pucaju žice jer su obično pretegnute. Da je viljuška pri ruci ona bi dala stvarnu frekvenciju tona A jer se materijal od kojeg je načinjena jednako širi i rasteže kao i žica pod istim atm. uvjetima.
Moj djed je koristio tzv. "pisak" za štimanje violine sve dok mu nisu ukrali, otada stalno viče "de mi E" ili "de mi prvu"
Ma uho je naj sprava, nema ni marku ni oznaku, a funkcionira gotovo savršeno!