Iskreno, ne drži mi baš vodu ova teorija.... Sjećam se kad je Mario donio prvi puta taj bas, mi nismo ni skužili šta je izvukao iz futrole... Znali smo da radi bas (to mu je bio drugi), al ja nisam znao da je završen. Bila je strašna gužva, galama i polumrak u podrumu nekog birca. Nedavno prije toga kupio je Matin bas, i nismo ga se baš još naslušali, i kad je on počeo tući po tom čudu, ja sam prvo pomislio....jbteled, stvarno je odličan taj bas kad se tako dobro čuje u toj buci... O čemu se zapravo radi, skužili smo kad smo izašli na svijetlo i vidjeli rebra i one vitice
Uglavnom, da ne duljim previše, rijetko sam ili nikad uspio vidjeti bas koji ima i lijep, dubok ton, i dovoljno jasnoće, i čuje se tamo gdje ga sviraš, i čuje se dalje... ma sve što treba, bez ijedne zamjerke. Štoviše, i prekrasno izgleda!
A što se tiče teorije o "hranjenju" drugim instrumentima... ma ja mislim da tamburu uvijek najrealnije možeš ocijeniti svirajući je u bendu, najbolje vlastitom bendu na koji si navikao, tek onda dobiješ pravu sliku koliko vrijedi. Par puta sam probao basprim "na suho" i oduševio se, dok ga nisam probao na gaži... Sad da li to ima veze s "hranjenjem drugim instrumentima", ili je to čuveni "bluetooth", nemam pojma, malo mi je to preegzotično - ako netko pozna Mišaka, mogli bi mu to predložiti za temu emisije "Na rubu znanosti"
.
Rekao bih da je ipak i samo, dobar instrument - dobar instrument (ma koliko mi šutjeli o tome)... ali tek u interakciji s drugim (dobrim) instumentima možeš realno ocijeniti koliko je zaista dobar, ili nije.
edit: predlažem da se zadnjih nekoliko postova prebaci u temu "bluetooth" da ne kvarimo ovu odličnu basdžijinu priču...