ovaj izraz "talent manager" mi zvuči nekako altruistički. ono, sistem ante kostelića gipsa
ali nikakvog altruizma tu nema (izostavljam gipsa, njega sam nako usput spomenuo).
rijetki su oni talent manageri koji će uložiti nekakve resurse u nekog talentiranog. njihov prvi impuls je "hm, mali je dobar, bi li se to dalo unovčiti? koliko i kada?".
onda tek procjenjuju rizik eventualnog ulaganja.
ali sve je to ok dok se sve skupa kreće unutar područja u kojoj i jedna i druga zainteresirana strana vide svoj interes.
miki je recimo za mene primjer pozitivnog talent managera. on je vodio grupu djece tamburaša u jednom zagrebačkom kudu. radio je s njima i izvan termina redovitih proba i nakon nekog vremena su imali prve nastupe, snimili su nekakvu kazetu i tako je krenulo. zvali su se neki novi klinci.
kad su ti klinci poslije par godina postali punoljetni, promijenili su ime u gazde.
njihov proces je trajao desetak godina.
ivanković je pak tražio gotovu situaciju, tamburaše koji već vladaju instrumentima u potpunosti. daleko od toga da ih nije formirao radeći s njima, dukati su puno toga naučili od jože, ali slučaj s mikijem mi izgleda daleko zdraviji.
što se tiče agenture, nekad je u zagrebu postojala posrednička agencija, zvali su se "estrada". njima se mogao svatko od zainteresiranih izvođača prijaviti, a oni su ujedno i primali i zahtjeve organizatora za priredbe, javne i privatne i tako su koordinirali u okvirima ponude i potražnje.
sistem mi se čini puno prihvatljiviji od toga kako to funkcionira danas, tj. na principu klanova gdje svaki samostalni agent ima svoje "krdo" koje je u principu zatvoreno za ljude izvana i puno toga se svodi na borbu tih klanova za dio estradnog kolača.
takav sistem jednostavno sputava one individualce koji ne žele ili ne mogu pristati na zakone koji vladaju u krdu ili klanu.