i još da dodam... nije neka utjeha, ali svima nam se tako nešto događalo, i to prilično redovito, pa ako ti je ovo prvi put, benito, možeš očekivati još toga. pa i u ružnijem obliku.
kad sam svirao s bendom iz novske vikend gaže u opatiji, kod jednog privatnog hotelijera, sve je bilo ok mjesecima dok jednog petka nismo došli u opatiju, a sale kaže:
- o dečki, otkud vi? gdje svirate večeras?
popili smo kavu u opatiji i vratili se u novsku...
jedan kod kojeg smo svirali 3 godine, redovito i puno više nego korektno nas je ispratio riječima:
- svi ste vi lopovi koji bi kruha bez motike.
kod ovog zadnjeg spomenutog je bila najbolja gaža koju sam svirao u životu.
sviralo se od 20 do 24 sata petkom i subotom i zarađivali smo bar 3 puta više nego ostali gažeri u to vrijeme. za ilustraciju, često se znalo dogoditi da bih za tih 2x4 sata svirke preko vikenda svaki od nas zaradio nečiju pristojnu mjesečnu plaću.
naravno, za to se pročulo među kolegama, pa su neki pokušavali uletiti iza leđa. međutim tu situaciju je najbolje iskoristio sam vlasnik i idućih 20-30 vikenda su mu dolazili na "audiciju" bendovi. svaki bend bi odradio jedan vikend zabadava u nadi da će baš oni biti ti koji će dobiti tu famoznu gažu.
tu se isto krije odgovor na pitanje zašto pas liže sebi jajca.
naravno da svaki ugostitelj, svaki sale ima pristup prema sviračima: ti živiš od mojeg novca! a ja sam im uvijek odgovarao:
- ne, gospodine, ja živim od svoj sviranja!
ali onda svatko mora sam sebi stvoriti uvjete da može to reći. mora znati nešto i svirati. u protivnom si zaista na saletovoj milosti. takvima uopće ne zavidim. naprotiv. žao mi ih je.