O ovoj temi se može dosta pisati i malo me čak i čudi da je neko već nije "poteg'o"... Usudio bih se čak reći da je stav (pri tom mislim na fizički stav, "kako bend stoji na terenu") jedan od bitnijih čimbenika koji odlučuju kakav će dojam tamburaši (i svi drugi muzičari) ostaviti na publiku (naravno tu se ne uključuju nastupi na radiju
).
Uglavnom zanima me što vi mislite o ovoj temi, jeste li pobornik kreveljenja i skakutanja po pozornici ili preferirate "drvena Marija/karmine" pristup gdje tamburaši mrtvi ozbiljni poput kipova izvode pjesme? Ili je "najbolje" nešto između... Sto ljudi - sto ćudi, sto tamburaša - sto gardova... Profesionalni smiješak - da ili ne (prvi mi pada na pamet kao predstavnik - Dubravko Češnjak)? Itd. itd. - pišite, baš me zanima što mislite...
E, da, još nešto... Ciganski pristup, tambura na uvce-daj mi pare pristup, jeste li za ili protiv? Ja sam osobno protiv, takav prosjačko-ciganski pristup mi se kosi s nekim osobnim principima, neka mi pristalice tog načina izvlačenja love ne zamjere.