Da se malo nadovežem, pošto je thread o primu. Prakticiram sviranje i na d i na e-primu. Velika većina tamburaša svira na e-primovima. To je činjenica. Međutim, za neke solo-kompozicije, u nekim situacijama meni osobno bolje odgovara d-prim. Tj. izabirem na kojem ću primu svirat. Evo samo za primjer, nekidan sam uzeo jednu Bachovu invenciju malo čačkat i na d-primu definitivno zvuči bolje. Skladba zvuči otvorenije. Kad uzmeš isto to svirat na e-primu, zvuči potpuno drugačije, da ne kažem ciganski. Prije i nisam toliko obraćao pozornost na to, ali taj jedan ton otvara potpuno drugu boju instrumentu, pogotovo ako sviraš skladbu koja je u osnovi u dubljem registru. Samim time i problematika oko štimanja tambura se zapetljava
