Quote:
Originally Posted by Mislav
Siguran sam da je i to jedan dio nepopularnosti tambura u medijima, odnosno u sveopcem puku jer i ono malo sto ih mozemo cuti uvijek unakazi neki katarsrofican voditelj koji ne da nece privuci niti jednu novu "dusu" tamburi nego je smuci i nama koji uz nju zivimo vec dugi niz godina.
|
Šund pali. Po toj jednostavnoj formuli se ravna sve više privatnih televizija, s tim da u računici imaju i to da je šund najjeftiniji. Emisije su sve bliže kvalitativnim standardima kineskih trgovina. Ali to s druge strane daje puno većem broju bendova priliku da se pokažu javnosti.
Zašto to spominjem? Pa uz sve tamburaške festivale, u kojima je glavni kriterij je li bend kupio pjesmu od nekog od članova žirija ili snimio pjesmu u studiju organizatora festivala, i pokoju kvalitetniju tamburašku emisiju u kojoj da bi nastupili, morate se napiti s urednikom ili ga odvesti na obžderavanje janjetinom (KOJI SU TO KRITERIJI!?!?!?!?), emisije poput "dr. Rubalinha" i "Pjesama koje u prce diraju" mogu samo pripomoći liberalizaciji kvalitetnijih emisija.
Činjenica da su šunderske emisije stekle ogromnu pozornost i popularnost, dovodi u pitanje sve one uštogljene i patetične formate na HRT-u, najviše zato što emisije u tim formatima deklarativno favoriziraju kvalitetu i imaju kvalitetniji program od mali lokalnih televizija, a u stvarnosti imaju isključivo veći budžet i bolju produkciju (ipak na HRT-u rade ljudi s dugogodišnjim iskustvom). Kvaliteta sadržaja je viša nego na privatnim televizijama, ali uglavnom kada se uredniku posreći.
Quote:
Originally Posted by Mislav
Na kraju ispada da je Uvodic najbolji voditelj za tambure koji najprofesionalnije odradi posao od svih ovih gore navedenih.
|
S ovim se potpuno slažem. Uvodić se probio u vrijeme kada su sve emisije bile nabijene domoljubnom patetikom. Tada, za vrijeme rata, to je bilo potrebno ljudima koji su preko televizije iz nekog podruma pratili što se događa u Hrvatskoj, a na HRT-u se još uvijek držalo do kvalitete. Ali u današnje vrijeme ta vrsta patetike je apsolutno suvišna, kao i briga o kvaliteti. Ljudi su se zamorili svega toga i žele zajebanciju. Najbolji dokaz tome je što na Thompsonove koncerte idu uglavnom balavci, jer nisu bili u prilici da im sve to dozlogrdi, a to sve ionako shvaćaju kao zajebanciju na kojoj će se pokefat s nekim.
Uvodićev
leitmotiv kroz svo ovo vrijeme je upravo ta domoljubna patetika koja se drži tradicionalnih hrvatskih vrijednosti i bla bla bla... Te emisije su spore, otrcane, svaka epizoda je kao
deja vu. S te strane, Uvodić je nefleksibilan, djeluje nazadnjački, ne mijenja koncepciju i drže se starog ratnog recepta - prema tom kriterij nije dobar urednik. Ali ipak vodi računa tko nastupa u njegovim emisijama i zbog toga mogu reći da možemo biti sretni što imamo tog istrošenog Branka.
Branko, svaka čast!
Da zaključim, upravo to što imamo dva potpuno oprečna koncepta emisije
(jedan koji uštogljeno, ali skromno drži do kvalitete, drugi koji beskrupulozno popunjava minutažu najgorim nastupima i najgorom produkcijom), može uroditi jednoga dana emisijom koja će uzeti najbolje iz oba svijeta: fleksibilnost niskobudžetne produkcije i kvalitetu konzervativne produkcije.
Kamo sreće da najmlađi član foruma doživi taj trenutak.