Šteta, ogromna šteta na ovakav način ispasti...
Dobro su napisali na Indexu da su najveći hrvatski "porazi" zapravo bili remiji (YU u kvalifikacijama za EURO2000, Australija na WC2006 i sad ovo jučer). Svim igračima i Biliću svaka čast za sve kaj su napravili. Naravno, sad će se sve analizirat i srat zakaj ovo, zakaj ono, al' nažalost, što god bilo koji "general poslije bitke" napisao ili rekao, ništa ne može ublažiti tugu i preokrenuti ovu brutalnu stvarnost. Baš kad sam mislio da na nekom prvenstvu smo MI ti koje prati sreća (pobjeda protiv Austrije, gol Olića protiv Njemačke, tj. činjenica da se od stative baš njemu na nogu odbila), došli su oni koje STVARNO prati sreća (da ne upotrijebim neke još iracionalnije i teže riječi poput - čudo, božanska intervencija, prst Alahov
).
Iako na reklami za Žuju to kažu, izgleda da ipak nismo "stvoreni za velika djela", ali iskreno se nadam da će naši igrači, iako psihički slomljeni nakon ovakvog ispadanja, izaći iz svega ovoga još jači. Sjetimo se samo, nakon nesretnog ispadanja od Nijemaca '96 isto u četvrtfinalu (ajde, sad nas bar nije sjebo sudac, iako je mog'o svirat kraj), the original Vatreni su osvojili treće mjesto na SP u Francuskoj. Daj Bože da se nešto slično dogodi na SP u Južnoj Africi 2010.
Nisam nešto posebno praznovjeran, ali kad god gledam neku utakmicu u većem društvu, a da nisam doma, mi ne prolazimo (Juga 2000. (ili '99?), Ekvador 2002., Australija 2006., Turska 2008.), jebomepas, sljedeću bitnu utakmicu ne idem nikam. Jučer smo gledali tekmu i poslije svirali jednu feštu, još je na kraju dobro ispalo s obzirom na atmosferu...
Ma mogo bi pisat sad do sutra, al' to neće niš promijenit... "Hrvatska je tuga pregolema..."