Quote:
|
Originally Posted by Pis
Smanjio se broj tamburaša ali ne znači da je zato KUD tonuo, čitavo vrijeme ja tamo bilo dobrih tamburaša.
|
da, uvijek je bilo dobrih tamburaša u tom kudu, velikim dijelom zahvaljujući i danku mazutu.
tako je malo ljudi sposobnih da s djecom krenu od nule, od prvih koraka na tamburi, da uspiju dobiti to da ti klinci prosviraju i zavole tambure. u zagrebu ih znam svega nekolicinu. i od njih je poteklo puno danas dobrih tamburaša. neki od tih ljudi se nažalost više i ne bave radom s djecom. sve su to ujedno i nastavnici u školi, pedagoški obrazovani ljudi.
ja i meni slični smo najefikasniji kad dobijemo svirače koji već vladaju osnovama sviranja, da ih dalje, kroz njihovu slijedeću fazu usavršavamo.
ilustrirati mogu i na markuševečkom primjeru. mazut će napraviti daleko veći posao s početnicima tamburašima nego marijan makar, unatoč tome što je makar vrhunski stručnjak i aranžer. makar ima bolje rezultate tim što su tamburaši s kojima radi bolji. njemu bi idealni bili profesionalci. tek onda bi se mogao razmahati i iskoristiti sav svoj potencijal.
hoću reći da svaki od nas ima svoje područje djelovanja i da je dobro tako organizirati rad. isto tako bi trebalo gledati na sviranje u amaterskim kudovima ili orkestrima. nebi trebalo nikome smetati ako amateri iz prigorca ili nekog drugog sličnog kuda požele otići u veći ansambl, koji između ostalog i više putuje. na to treba gledati kao na zdravu ambiciju, jer za više atraktivnih turneja više se i zahtjevnije radi. program je opsežniji i zahtjevniji, pa su onda i "nagrade" veće.
u zagrebu postoji nekoliko ansambala koji tradicionalno imaju visoke standarde i zahtjeve koji često nadilaze granice amaterizma i koji načelno ne počinju rad s ljudima od nivoa početnika, nego svoje kadrove baziraju na dotoku novih članova iz drugih kudova.
i sam radim u jednom takvom ansamblu, ali još i u 3 kuda gdje se počinje od nule, i iz kojih svirači prelaze u veće ansamble, pa znam o čemu pričam.
puno puta sam čuo prigovore tipa: lako je vama, vi dobijete gotove svirače/plesače s kojima možete dalje, a mi uvijek moramo ispočetka. ti prigovori ne stoje, jer posao koji se obavi u velikim ansamblima je zaista opsežan i velik, a nema realne šanse da se obavi u kudovima gdje ta djeca počinju svirati.
istina je i to da bi sve skupa bilo daleko teže, možda i nemoguće da tu nema pomoći i udjela "malih" kudova.
da nije sve tako organizirano, sve skupa bi bilo lošije nego ovako.
na cijelu situaciju se može primijeniti analogija:
kud=osnovna škola;
ansambl=srednja škola.
jedino analogija gaža=srednja škola ne stoji. gaža može biti zanat ili nešto tako.