Kad svi nešto kenjaju, mogu i ja malo.
Ako se već govori o idealnoj tamburi, onda mislim da je neophodno proširiti kontekst rasprave, što neizbježno dovodi do apsurda cijelu ovu raspravu od ovakvoj ili onakvoj super tamburi s dušom. Ako uzmemo kao kontekst sveukupnost postojanja, idealna tambura je ona koja ispunjava svoju svrhu u potpunosti. Međutim, nitko ne može spoznati svrhu bilo čega u cjelosti. Ono što možemo pojmiti su pojedine funkcije entiteta (u ovom slučaju tambure). Tako je praktična rasprava o univerzalno idealnoj tamburi eliminirana.
Dakle, možemo odbaciti kao kontekst Sve, i usredotočiti se na model Svemira koji zadovoljava slijedeće uvjete:
1. sastoji se od tambure, svirača, medija zvuka i publike; ovo su četiri osnovna elementa našeg modela; u nekim slučajevima može publika biti i sam svirač
2. svaki od elemenata se može mijenjati neovisno jedan o drugom
3. točka susretanja ovih elemenata je sam proces kompozicije, emisije, transmisije, recepcije i interpretacije informacije, odnosno antropocentrična egzistencija informacije u obliku zvuka.
4. u ovom sustavu, svirač ima ulogu kreatora, tambura ulogu emitera, medij zvuka transmitera, a publika receptora i interpretatora
Govoriti o idealnoj tamburi znači govoriti o idealnom emiteru informacije, odnosno zvuka. Idealan emiter mora imati svojstvo savršenog materijaliziranja informacije u obliku zvuka od kretora prema mediju. Međutim, takvo što je neizvedivo, jer podrazumijeva da na idealnoj tamburi svatko može odsvirati ono što zamisli, a svi znamo da su za to potrebni dugogodišnja vježba i učenje, i samo rijetki se približe tom idealu.
Idealna tambura kao emiter može pobuditi sve zvučne frekvencije u svim kombinacijama u mediju, do samih ograničenja medija. Međutim, znamo da tambura ima raspon od malo više od 2 oktave, osim za prim, koji teoretski ima malo preko 3 oktave. Dakle, idealna tambura bi trebala savršeno primati informacije od kreatora i savršeno prenositi informacije u medij. Mislim da se o takvoj tamburi nema što puno reći jer je još uvijek nismo vidjeli, jer da bismo doživjeli takvo što morali bi pronaći idealnog svirača/glazbenika, idealnu tamburu, idealni medij i idealnu publiku.
Ovim je nemoguće izbjeći odbacivanje idealne tambure i bilo kojeg idealnog elementa u bilo kojem NEidealnom sustavu. Jednostavno iz razloga što se idealitet tambure ne može manifestirati u ovakvom ograničenom svijetu.
I sad, da se vratimo na Zemlju. Promatranje tambure s bilo kojeg aspekta i traženje savršenstva iz tog odabranog aspekta je moguće. Za primjer, uzmimo matematičko-fizički aspekt. Iz ovog aspekta moguće je osmisliti savršenu tamburu. S matematičkog gledišta, sve je moguće. Međutim već kod fizikalnog pristupa nailazimo na probleme. Svaki materijal nama dostupan za izradu tambure nije apsolutno homogen, što znači da bi svaka tambura trebala imati svoje specifične fizikalne karakteristike prema materijalu od kojeg je izrađena. Međutim, samo postojanje šablone kod izrade tambure negira ovaj uvjet. Samo postojanje standardnog oblika negira taj uvjet.
Uzmimo biomehanički aspekt. Postoji li tambura koja savršeno odgovara svakoj ruci? Svakom svircu? Netko ima bagave prste, netko duge, netko kvrgave. Dakle, nemoguće je naći tamburu koja bi savršeno pristajala svima.
A što vidimo sa akustičkog aspekta? Ništa, ali čujemo
Postoji li tambura koja ima savršena akustična svojstva? OK, recimo da postoji. Što će se dogoditi kada povećam relativnu vlažnost zraka za 30% i temperaturu za 20°C? Hoće li ta ista tambura imati ista svojstva u danim uvjetima? Vjerojatno neće, međutim možda postoji tambura rađena od drugih materijala koja će imati ista svojstva kao prva tambura na 30% manjoj vlažnosti i 20°C nižoj temperaturi. (Ovdje moram naglasiti da akustična i fizikalna svojstva nisu jedno te isto. Fizikalna svojstva su daleko širi pojam od akustičnih svojstava.)
Sa socijalnog aspekta, tamburu se može povezati s alkoholizmom i neurednim životom. Ali se isto tako može dovesti u vezu sa umjetničkim izražajem.
Mogli bi ovako u nedogled. Jedini zaključak koji ja vidim u svemu tome je da pojedina tambura može biti idealna za određeni krug ljudi. Za neki drugi krug nije idealna, iako ne znači da neće postati. Svaki čovjek može promijeniti mišljenje. Zašto, kako? Valjda zato što su ljudi podložni promjenama, od onih najočitijih (promjene raspoloženja), do onih manje vidljivih (promjena dobi, odnosno starenje).
Ovdje idealno gubi svoj smisao i postaje isključivo individualna stvar koja se mijenja svakim trenutkom. Jedino što je simptomatično u cijeloj priči što ljudi percipiraju svoje mijene kroz neke točke u vremenu, odnosne trenutke u kojima su postali svjesni svoje promjene, ali te točke će uglavnom poricati, jednostavno zbog straha od narušavanja svog trenutnog integriteta. Dakle, i naš poimanje idealne tambure se mijenja svakim trenutkom, samo nismo svjesni te promjene dokle god ne primjenimo promijenjene stavove u promišljanju.
Prema tome, ne možemo pričati o idealnom, najboljem i tamburi s bilo kojim superlativom. Za praktičnu primjenu, važno je biti svjestan osnovnih IZMJERLJIVIH svojstava tambure i to primjeniti u potrazi za instrumentom. Nakon toga, čovjek se može koristiti svojim pristima i ušima kao mjernim instrumentom za kvalitetu zvuka. (I ovdje bi se dalo štošta reći, ali već sam davno pretjerao.)
terca, tamish ti je već ispričao manje više sve bitne stvari kod kupnje tambure s konstrukcijskog aspekta. Ako nisi siguran za ton tambure, uzmi nekog kome vjeruješ ili uzmi nečiji instrument čiji ti se ton sviđa i kod kupnje jednostavno usporediš ton i to je to. Što si čuo, čuo si, što nisi, nisi. Kad dođe vrijeme, stvari će biti jasnije i jednostavno ćeš kupiti bolju tamburu i kraj priče. Isto tako, osoba kojoj vjeruješ ti može pomoći da te netko ne prevesla.