Može se tu na ovoj temi puno još diskutirati o tome da svatko treba sam sebi naći tamburu, ali mislim da tercu zanima konkretno, od stvari koje se mogu primijeniti na svaku tamburu, koja je dobra a koja je kanta.
Dakle, moje osobno mišljenje je da bi dobra tambura trebala imati sljedeće OPĆENITE (objektivne) osobine:
-glasnoća
-ujednačen, čist, i bogat ton na SVIM ŽICAMA I POZICIJAMA
-kvaliteta izrade
Dobra tambura također treba imati i neke subjektivne osobine, znači ona priča "kako 'ko voli", a po meni su to sljedeće:
-boja tona (netko voli tamnije, netko svjetlije i fura takav stil sviranja, pa to spada pod subjektivne karakteristike tambure)
-vrat i udobnost tambure - e tu stvarno ima sto ljudi sto ćudi. Deblji/tanji vrat, tvrđe/mekše žice, udaljenost žice od furnira po kojem ide trzalica, dulja/kraća menzura, i još mali milion stvari koje nam tamburu čine udobnom/neudobnom za svirku.
I za kraj ostaje još jedna karakteristika tambure koju ja nisam znao kamo bih stavio, pa neka bude izdvojena. To je KARIZMA tambure. Nema svaka tambura karizmu, isto kako ni svaki tamburaš nema karizmu. Ako me ne shvaćate na što mislim kod ovakve osobine, navest ću vam primjer: Janikin prim. I još moram samo ubaciti jednu primjedbu: tambura može sama po sebi kad je nova imati karizmu, to je ono kad ju proba neki xy tamburaš, i kaže -Ova je tambura stvorena za mene, ili kako je rekao jedan naš član foruma za svoju tamburu -Ima nešto između nas, ali ja mislim da i sam svirač jako utječe na karizmu tambure, i on joj daje jedan dobar dio te karizme. Svi kažu da Janikin prim u tuđim rukama ne zvuči kao u Janikinim. Zašto? Nema više Janikine karizme.
Eto, malo sam odužio, ali recimo da ja tražim dobru tamburu, tražio bih ju po ovim karakteristikama. Tambura za cijeli život bi trebala imati sve ove karakteristike na najvišoj mogućoj razini, i takva tambura je za koncerte, studio i takve, fine stvari. Netko tko se bavi nekim drugim segmentom tamburanja, npr. isključivo birtija, momačke, pratnje i ostala veselja može tražiti neke druge osobine, npr. samo glasnoću i kvalitetu izrade, neki kudovski svirač koji smatra da mu ne treba koncertni instrument samo kvalitetu izrade i lijepi ton, da popuni nekakvu melodiju, ali da se ne ističe previše, i tako dalje, blabla, sad već pišem bez veze.
Uglavnom, po ovim kriterijima si odrediš sam sa sobom što hoćeš od tambure. I onda odeš do majstora/cigana/oglasnika/babe-koja-čisti-tavan/pijanog-tamburaša, obiđeš sve prijenavedene, i kad nađeš to što tražiš, kupiš to i sretan si ko sa grane ptica
!
Sretno u potrazi!