Quote:
Originally Posted by Zuki1989
to se događa jer ljudi nežele,neče ili ih je sramota neznam zbog čega ne žele upoznat tamburaške instrumente!"neču svojej bolje je tuđe"i ja sam iz Slav.Broda problem je taj što kod nas ima puno dotepenaca preko save rat je svoje učinio!ista stvar je i sa turbo-folkom ljui ne žele svoje nego tuđe oče  !sad sam malo i skrenio sa teme sorry!!!!Mrzim kad nekom kažem da sviram tamburašku glazbu oni oda burno reagiraju i kažu da to samo đedovi,babei seljaci slušaju!ali očito sam naišo na nekog "SLAVONCA"!!! |
Mislim da je problem i u tome što ima ljudi koji prognanike zovu dotepencima. Takvi ljudi uglavnom i ne mogu ništa drugo nego osjećati bijes zbog nekih gluposti koje im govore dotepenci i njihovi frendovi. To je samonametnuta kazna iz prijezira koji implicira riječ dotepenac.
O slušanju različitih vrsta glazbe općenito sam već pisao, pa se neću osvrtati na komentar o turbo-folku (evo
link). Vezano uz to, ne kužim komentar o ljudima koji sami sebi kažu "neću svoje, tuđe je bolje" i onda uživaju u tuđem. To znači postoje ljudi koji se mogu uvjeriti da je užareni francuski širajzl u guzici bolji od hrvatskog užarenog širajzla u guzici? I da još uživaju u širajzlu zato što je stranjski?
Daj, čovječe! Imaš 19 godina, a zvučiš ko neka babetina. Ne kažem da nema istine u tvom postu, ali to ne znači da to mora biti osnova tvog rezoniranja i proživljavanja svijeta s kojim si u svakodnevnoj interakciji. Ima boljih stvari i od tambure, i od Slavonskog broda, i širajzla, i baba, didaka i seljaka, i ovog i onog...
P.S. Nemoj ovo shvaćati kao osobni napad, nego kao napad na mentalne barijere koje se nameću kroz odgoj i okolinu. Život bi bio daleko ljudskiji i topliji kada se ne bi povodili za tuđim mišljenjima i tuđim zaključcima, a pogotovo onima koji su nastajali iz oportunizma, vlastite nesigurnosti i straha, mržnje i ne znam ja čega. Život proveden u strahu i mržnji nije život dostojan čovjeka. A ova tema objavljuje upravo mržnju prema stvarima i događajima. Pa zar nije normalno da se ljudi napiju, ili da nemaju dume o nekom području (ovdje o tamburi i tamburaškoj glazbi), ili da se tuku, prde, seru, psuju, gnjave, pljuju? Ili da se vole, poštuju, uživaju u lijepom, istražuju svoje duhovne prostore, međusobno pomažu, otkrivaju zajedno nova znanja i još tko zna što? Sve su to stvari isprepletene kao najfinije niti u tkanje koje zovemo život. I mržnjom činimo percepciju tog života sirovom i neproduhovljenom, fiksiramo se na jednu nit čija nam se boja ne sviđa. Mrzeći mrzimo život. A svatko od nas je dio života. Prema tome, mrziti znači mrziti sebe.