Evo jedan dobar primjer "zagorske klape" koja je s vrlo uskim i profiliranim repertoarom uspjela napraviti veliki uspjeh (između ostalog i osvojeni Porin, samostalni koncert u Lisinskom i po drugim koncertnim i inim dvoranama), a osim što pjevaju a cappella pjevaju i uz tamburašku (+harmonika) pratnju je Kvartet Gubec.
Slažem se s maestrom da smo mi tamburaši navikli našu publiku da sviramo sve i svašta (i to se očekuje od nas na skoro svakoj gaži), a sad je teško "preodgajati publiku", a pogotovo u Zagrebu je riskantno da furaš neki svoj inat i sviraš npr. samo stare zagrebačke i zagorske popevke, a ne sviraš slavonske, dalmatinske, zabavne itd. Iako, dugoročno gledajući, ako se netko orijentira na neki poseban žanr tamburaške ili ine glazbe, napravi taj repertoar jako kvalitetno i stvori ime, sigurno će se naći publika koja će to znati cijeniti.
I opet priča, lova, gaže, ciganjenje bla bla truć...
A ima i ljepša riječ za svaštarenje - svestranost ili "široka lepeza repertoara"...
To naravno ovisi o kvaliteti "napravljenih pjesama", ak' su napravljene prek qrca i samo tak reda radi, onda je to svaštarenje, al' ak' su napravljene kak Bog zapoveda di se da k'o kaj i kad svira i pjeva onda je to "široka lepeza", hehehe... Sorry kaj kenjam malo, nema nikog na poslu osim mene pa malo zabušavam... Stvarno je presing na poslu nemam vremena za forum...
Ajd' ostajte mi zdravo!