heh, ime. ime je stvarno dobro. i samo to ime ima svoju priču.
ovako:
ima jedan tamburaš, vrlo samozatajan i neupadljiv, a toliko intenzivno prisutan u cijeloj priči da je postao jedno od najvažnijih imena u cijeloj tamburaškoj priči u zadnje vrijeme - zadnjih 30 godina, htjedoh kazat...
i na ovoj (početnoj) stranici tambura.com.hr ga ima ponešto. pretpostavljam da prati i forum, pa da ga pitam, ovako direktno:
šima, oćeš se javiti više... ti si stvarno jedan od najpozvanijih da kaže nešto o tamburama i tamburašima.
riječ je za neupućene o šimi dominkoviću iz štitara/vinkovaca, utemeljitelju vinkovačkih dika, prvom štitarskom primašu, prije ere dukata i hrvoja majića, primašu koji je... da ne nabrajam sad šta je sve.
sa šimom sam počeo ovu priču jer sam skoro pa 100% uvjeren da je upravo on ključna osoba oko koje se vrti priča o imenu ex panonia.
dakle, tamo negdje 70-tih godina prošlog stoljeća je u zagrebu djelovala tamburaška ekipa studenata iz slavonije na studiju u zagrebu. tamburaši iz slavonije i srijema (da, srijema, exeru
) iz panonije došli u zagreb i tu sviraju. zvali su se sasvim sukladno situaciji ex panonia. osim šime, dobrog duha i ovog sastava tu su još svirali mnogi tamburaši, ne bih ih nabrajao jer ću sigurno izostaviti nekoga. ekipa se naravno mijenjala, ljudi su diplomirali ili odustajali od studiranja, novi brucoši su dolazili i tako... kad je trebalo, na ispomoći su bili i tamburaši iz zagreba. od njih moram izdvojiti josipa jordanića, čuvenog šeru iz deščevca u markuševcu, jer on je osim u izvornoj ex panoniji član i današnje ex panonije i to od prvog dana. on je naravno i prenositelj tog imena s jednog benda na drugi.
ali nije sve bilo tako jednostavno. ukratko, prije nastanka zlatnih dukata i njihova jezgra, štitarski tamburaši, skupa sa šimom, stankom, matom, pištom i mirkom su isto znali koristiti ime ex panonia. da bi stvar bila egal, i markuševečka ex panonia je natupala kraće vrijeme pod imenom zlatni dukati, nakon osipanja moje ekipe dukata.
nekome može sve to izgledati čudno, ali meni kao insideru u tim situacijama je to sve jaaako normalno i intimno jako drag detalj, jer mi svi koji smo nastupali pod jednim ili obadva imena smo prije četvrt stoljeća ustvari bili jedna poveća ekipa tamburaša s 2 imena. u odnosu na današnje okolnosti bilo nas je vrlo malo tamburaša koji smo preferirali i reći ću razvijali takav način sviranja koji je danas default u našim krajevima. svi smo bili bliski međusobno i poštovali smo se. i svirali smo svi sa svima, u raznim kombinacijama i pod raznim imenima. iz tog razloga pomalo s gađenjem gledam na slučajeve "zaštite i patentiranja" imena bendova, što nije rijedak slučaj i što su NHT direktno osjetili na svojem pravom imenu, zlatni dukati. oni postoje i sviraju i dalje, ali se ne smiju zvati kako se zovu nego drugačije. ima ih još sličnih.