rog - prošlost
Rog da bi bio kvalitetan mora biti potpuno bijel. Najbolje ga se provjeri kada iznad imate svijetlost, ako se kroz njega uz uvjet da je neka optimalna debljina krozira odnosno vidi kroz njega, možeš ga komotno baciti jer nije za ništa jer nema u sebi bijeline, masnoće koja daje čistoću tona. Zadnje prave trzalice koje su pravljene su one što ih je imao bela Kudlik. Osobno išao po njih 1985 godine. Niti su se listale niti prašinale po tamburi odnosno brzo trošile. Da li je to radio Kudlik ili neko za njega ne znam ali su trzalice bile prva liga. Nakon Kudlika jedine dobre trzalice od roga koje sam uspio nabaviti su one od Marinka Piukovića iz Subotice. Oprostite ali dalje nisam naišao na trzalice koje vrijede.
Zašto ne rog.
1. nakon nekog vremena se izlista i zapinje za žice, pogotovo pletene.
2. koliko ga god ravnao on teži svom prirodnom zaobljenom obliku i to je u startu neprirodno za ruku.
3. ljudi koji ih prave ne znaju koliko bi novaca uzeli za njih.
4. po meni rog guši ton na instrumentu.
Iz toga razloga sam se odlučio za trzalice koje su jedna vrsta teflona jako dobor ih radi majstor Drago Knobloch iz Orahovice i radi po želji, hoćeš dužu, kraću, širu, deblju, kako te volja. Na kraju krajeva takvih trzalica ima širom tamburaškog svijeta samo što su ljudi skeptični više vjeruju priči nego svom uhu. Dajte pogledajte malo sa čime sviraju gitaristi, mandolinisti i slični trzači. Po tome bi se i dan danas trebalo svirati sa trzalicom od tršnjeve kore.
Više na svirku ne moram nositi ni šmirgl papir, sporo se troši, tonski izuzetne, cijena 20 kuna. Volio bi kada bi ljudi prestali robovati nekoj dogmi.
|