Quote:
Originally Posted by nido
|
Uopće nije bitno kako dečki sviraju. Barem što se tiče mog posta. Pitanje je bilo kako se tamburaši mogu oduprijeti prodoru narodnjaka. Moj odgovor je nikako. Možemo samo promijeniti sebe, jer što se više tamburaša razvije u glazbenike, to će se prije odvojiti od gažerske rabote koja ih samo usporava u razvoju. To će ih samo ubrzati u daljnjem razvoju.
Stil glazbe je sasvim nevažna stvar, bio to turbo-folk ili nešto sasvim peto. Moglo bi se reći da je i tambura otišla u turbo-folk. Turbo u smislu hiperprodukcije. Ne može svatko napisati dobru pjesmu, ne može svatko napraviti dobar aranžman, i ne može svatko to dobro interpretirati. Zato i je u eteru toliko tamburaškog šunda.
Zato kad netko postavi pitanje tipa kako se oduprijeti, može se istog trena zapitati čemu se točno treba oduprijeti. Harmonikaški turbo-folk nam trenutno nije najveći problem. U tamburaškoj glazbi imamo dovoljno materijala za pljuvanje, ali opet, ne vrijedi pljuvati po tuđem radu. Ljudi rade kako misle da trebaju, kako znaju, prema procjeni koliko će ih nešto zadovoljiti u smislu popularnosti, u financijskom smislu ili u smislu osobne zadovoljštine.
Kad bi svatko od nas, tko zna što bi želio čuti na novom albumu XYZ benda, zapravo otišao u studio i pretvorio tu viziju u nešto konkretno, tamburaška glazba bi dobila zamah u sasvim drugom smjeru. Tu leži odgovor na pitanje čemu se treba oduprijeti: sebi, svojoj lijenosti ili kukavnosti, svom neznanju. Ali koliko ljudi je to sposobno, voljno i spremno učiniti? Krećem od sebe: nisam. I zato si ne uzimam za pravo "odupirati se" ičemu, ili još gore boriti se protiv bilo kakvog glazbenog šunda, pogotovo ne pljuvanjem.
Pa čak i da radim nešto svoje, opet si ne bi uzimao pravo pljuvati po tuđem radu, bez obzira koliko "loš" bio. Jer moja glazbena meditacija možda nikad neće usrećiti toliko ljudi koliko "Bio sam pijanac" (pogotovo dok su pijani) ili možda neki 100 puta bezvezniji narodnjak, npr. "Aoj, dada".
Zato svima nama, koji ne želimo slušati ovo što se nudi, preostaje stvarati nešto što ćemo, svatko za sebe, smatrati vrijednijim slušanja. Možda se izrodi od toga nešto dobro, tko zna, i možda bude manje tamburaša koji trabunjaju po forumima kako nisu zadovoljni glazbenom livadom po kojoj samo seru krave i raste korov. Ajmo ljudi sadit cviće!