Tambura samica
Prema budističkoj mitologiji prvu tamburu načinio je bog Tamburu, zaštitnik glazbe i glazbenika. Tambura se spominje još u staroj Perziji, a u Europu je donose Osmanlije. Tambura se na Balkanu udomaćila u 14. i 15. stoljeću, a iz 1551. potječe i prvi pisani dokument o tamburi u Bosni. Iz Bosne, seobom Hrvata, tambura se širi po teritoriju današnje Hrvatske, gdje postaje tradicijski instrument.
Tambura samica je instrument sa četiri žice, dugog vrata i malog korpusa. Najčešće je izrađena od jednog komada drveta (šljiva, javor, lipa, kruška, trešnja ili jasen). U početku samica je bila pastirski instrument. Čuvajuci stoku pastiri su prvo napravili, a potom i svirali samicu (najčešce sami, otuda i ime). Svaki je pastir izradio samicu prema anatomiji svoje lijeve šake, pa su dimenzije, nama poznatih, najstarijih samica vrlo raznolike. Tijekom razvoja samica je postajala sve manja i manja, lakše je bilo napraviti manji instrument, u pastirsku torbu lakše stane, a i prsti samičara su postajali sve spretniji i okretniji. Samica se najduže zadržala u Slavoniji, Baranji, Lici i okolici Bjelovara.
samica9ru.jpg