Quote:
Originally Posted by Ćosa
Ma de odhebi ti to...
|
ćoso, tvoj stav je previše jednostran i uskogrudan.
sviranje u kudu je bazirano na dobroj volji... ako se radi o dobroj volji, nema mjesta za nikakvu prisilu. prisilom se uništava svaki smisao amaterizma.
s druge strane kud je isto zajednica ljudi. kao i svaka druga zajednica ima neka svoja pravila igre kojih se treba držati ako želiš funkcionirati unutar te zajednice.
tako se na bandinom primjeru (koji je meni jako dobro poznat, jer sam ga sam proživio prije 30-tak godina) ponovno vraćamo na to pitanje dobre volje.
bando ima volju za sviranje, ali situacija zahtjeva da svira instrument kojeg ne želi... ako takva situacija nadilazi okvir bandine dobre volje, onda nema smisla forsirati.
tu sam bando treba procijeniti i odlučiti. prije svega, treba se izjasniti o tom što ga muči i riješiti taj problem s ostalima u kudu. rješenja sigurno postoji i više, ne samo jedno. npr. ko kaže da se nastup ne može isfurati svirajući basprim kao vodeći instrument, umjesto prima?
nažalost svaki kud ima takvih situacija s odlaskom članova i vremenom potrebnim za osposobljavanje novih. ali svaki kud u principu i počiva na NEKOLICINI ljudi čija dobra volja je veća nego kod ostalih. i njihova dobra volja je veća od pitanja koji instrument će svirati. to su ta 2-3 ključna čovjeka u orkestru (u prethodnim postovima sam spominjao sakyja u toj ulozi u igk-u iz zagreba).
i ja sam svojedobno bio u identičnoj situaciji kao bando. mogu svirati svaku tamburu, ali prim najmanje... ali svirao sam i to. i sve druge instrumente. sve to nije ni najmanje negativno utjecalo na činjenicu da sam kontraš.
naprotiv, utjecalo je pozitivno. puno je lakše kontrašu koji zna što i zašto baš tako svira bas, koji je u stanju iskombinirati svoju dionicu s dionicom čela, jer zna obadvije i slično.
zbog toga mi je danas lakše kao voditelju, lakše mi je postavljati aranžmane i prilagoditi se raznim situacijama koje se kod amatera češće javljaju nego kod profesionalaca.
da sam odbio svirati išta drugo osim kontre, ostao bih uskraćen za važno iskustvo. iliti svako zlo za neko dobro.
u krajnjoj liniji kud je jedna simulacija stvarnog života, s mnogim pojedinostima koje ih kasnije čekaju u stvarnom životu. postoji hijerarhijski ustroj, postoje autoriteti, postoje ambicije koje sami žele ostvariti i mogućnosti biranja metoda i načina za ostvarivanje svojih ambicija...
postoji čitav komplicirani splet tih međuljudskih situacija, interakcija i usklađivanja.
tu se formiraju, profiliraju i ispoljavaju mnoge osobine tih mladih ljudi, stječu se sociološke vještine, jednostavno rečeno, svatko na nekakav svoj način nalazi svoje mjesto pod suncem i tako se priprema za ono što ih čeka kasnije, na poslu, u društvu općenito.
da se vratim početku priče, i učenje toleranciji, pristanku na kompromise, vaganju odluke u koje kompromise ulaziti, a u koje ne... sve su to važne stvari koje je svakako mudrije i bezbolnije prvi put proživjeti u kudu, sa 16-17 godina, nego 15-20 godina kasnije.