zonzi, nisi jedini koji se ponavlja... poznat mi je taj nelagodan osjećaj. osobno mislim da se ja ponavljam najviše od svih.
dkranjce isto ponavlja onu o repeticiji i materi i studiorumu. i treba. uvijek ima onih koji će nešto primjetiti i shvatiti tek nakon nekoliko ponavljanja, i zbog njih treba ponavljati, ali nažalost ima i onih koji to neće shvatiti nikad.
adminu i meni je sve to ponavljanje nekako vezano uz rad s mladim tamburašima, pa smo navikli...
od nove godine ću ponovno krenuti s novom grupom tamburaša. i po 100000. puta ću ponavljati staro sito i korito.
na ovoj temi ste se dohvatili janike i uzeo sam si za pravo ponoviti sam sebe, tj. jedan moj mega-post kojeg sam napisao na folkloraškom forumu, iz moje prepiske s đurom adamovićem, jednim od najistaknutijih živih likova na hrvatskoj folklornoj sceni. taj post itekako ima veze s ovim što se ovdje piše.
baziran je na mojem viđenju stvari i iskustvu. ima karikiranja, pretjerivanja i namijenjen je mladim tamburašima, onima koji se još traže u svemu tome.... evo ga u cijelosti:
Quote:
u ovieh toliko tisucz godina koliko glaszba i plesz opiszuju čovjekovo žicze, udaljismo se od korienah ter izvorištah isztieh.
ne zasmeta drevnom slušaczu davnašnjeg slavujevog poja ni ako šumijaše vjetar medju granah na kojima slavuji sjedjaše, ni koja ina zvierka dok šmugnu kroz granje ili se glasznu drugojačijem, neskladbnim glaszom. sve to bi složeno u skladbnu cjelinu, proszto iszkazano, bijaše dielom iszte... i sve bi liepo i skladbno.
ter slušacz tako svojim glaszbalom zasvira i izrazi svoj dojam kojeg doživljaše. glaszbalo bijaše samo za se primitivno i nesavršeno, ter pored željenog, ispuštaše i niz czudnijeh i sluczajnijeh zvukova.
...
a ovi današnji ton "majstori" misle samo o amplifajerima, efektima, filterima za uklanjanje suvišnih zvukova, masterinzima, panoramama, dilejima i reverbima. kako što ljepše i atraktivnije upakirati paket kojem je sadržaj trash. kako prevariti konzumenta/kupca i dati mu lažljiv dojam ljepote nečijeg pojenja u mikrofon, skup kao novi auto. svi smo prevareni prekrasnim sisama i guzama ljepotica s plakata, savršenim pjevanjem neke wannabe polusluhistice skromnih glasovnih i inih mogućnosti. adobe ima svoj photoshop koji će i od nečije bake napraviti zanosnu 30 godišnjakinju i svoj audition koji će pjevanje soliste nekog tamburaškog benda učiniti lako podnošljivim.
just a business.
tonci za to vrijeme ponosno uživaju u ambijentu svog studija sličnom kokpitu airbusa. tu su oni doma. i nalijepe nam spužvice na tambure ispod žica da nam slučajno trzalica ne kvrcne po drvetu. a snimati možemo samo jedan po jedan, nedajbože da bi cijeli bend ušao unutra i snimio onako kako smo i navježbali i kako to uistinu sviramo, zajedno. da, razumijem, za to treba imati bolju opremu i veći studio...  a toncima je jednostavnije.
...
čika janika je bio čarobnjak. s trzalicom umjesto štapića. onakav nizak, debel i ružan bio je i ostao ikona mojeg bavljenja glazbom, a tako različit od stereotipa današnje tv zvijezde. i svojeg vršnjaka elvisa prislija. on je svojom tamburom znao puno toga reći, na puno različitih načina. a ovi danas se upinju, tehnikom sviranja su odavno prerasli janija. praznom tehnikom, koja je janiju bila samo sredstvo, a ovima danas cilj.
uskoro očekujem utrke primaša u disciplinama sviranje kromatske skale kroz 2 oktave, melodijska f mol ljestvica, isto 2 oktave, uzlazno i silazno itd... zasad su na dobrom putu.
janika nikad nije sam svirao u studiju, sa slušalicama na ušima kroz koje je čuo bas i kontru i spužvicom pod žicama.
a snimio je legendarno gajdaško kolo koje niti jedan primaš do danas, a znam ih milion nije shvatio kako treba odsvirati. pokušavaju skoro svi ali nejde pa nejde.
dragi moji dečeci s prim-tamburama, jani je bio slušacz davnašnjeg slavujevog poja kojemu ne smetaše ako šumijaše vjetar medju granah na kojima slavuji sjedjaše.
u gajdaškom kolu je ispričao tamburom kako je slušao gajde kad je bio mlad. a gajde su primitivno i nesavršeno glaszbalo. ter osim željenog, ispuštaše i niz czudnijeh i sluczajnijeh zvukova.
a majstor jani smiješne i čudne tonove nije ignorirao ni eliminirao. jer nije bio autističan kao ovocivilizacijski tonmajstori koji lijepe spužvice. prikazao ih je u svojoj priči najvjernije što je mogao.
ako vi te tonove čujete samo kao foršlage, glisanda i "zapinjanja" trzalice, to je vaš problem.
ako slušajući njegovo sviranje ne vizualizirate razigratog gjuru adamovicza s gajdama, to je vaš problem. kupite si prezervativ bez lubrikanta i selotejp kad idete u studio, kondom je tanji i efikasniji od spužvice, nalijepite ga na tamburu selotejpm, stavite sluje na uške i opičite... samo nemojte gajdaško.
ako želite pokušavati, pokušajte imitirati gajde svojom tamburom, a ne imitirati janiku. njemu se možete samo diviti.
...
na jubilarnom koncertu povodom 40 godišnjice markovca. mi bivši svirači smo odsvirali, tj. nadobudno pokušavali odsvirati janikino gajdaško, kao svoju točku. naravno da to nije bilo to, a poslije smo od nekoga iz publike čuli pohvale za opći dojam i podpitanje da zakaj je primaš onoliko zapinjal po žicama, vald nije dobro navježbal.
|