Evo upravo sam se vratio s Prigorskog dana. Još sam pun dojmova - najviše mi se u glavi vrti refren - "Mansarda, mali staaaaan...". Bilo je lijepo. Svidjelo mi se i kak je ženska vodila i nabacila pričice. Iako nisam iz Prigorja, a nisam ni jako star, uhvatila me neka nostalgija za tim prošlim vremenima koja prolaze i koja se "više nikad ponoviti neće". Jebiga, urbanizacija radi svoje.
Najviše mi se svidio Bunjevac (Frankopan - Remete), vidio sam i Pjegicu te ostale "Droce", koje su, osim što su plesale Bunjevac (bar neke?) i pjevale "Kukavicu" u završnom dijelu "100 tamburaša"... Ajde, kol'ko vas je točno bilo... 100 nije bilo ziher.
I tak, sutra možda "objesim" neke clipove na jutub.
Živeli vi nama, dragi Prigorci!