Quote:
Originally Posted by Hasanpaša
... Meni jedino smeta, što mi vučemo ljude izvana, koji možda jesu koncert majstori, i koji ustvari jedini mogu usaditi suštinu programa, kojim bi mi htjeli parirati ostalim klasičnim instrumentima, jer se dokazalo da tambura to može i to je veliki uspjeh. No, zar mi nemamo kvalitetne ljude, koji bi mogli ,ako je to već naš instrument, biti pravi profesori tambure, znači koji imaju diplomu i znanje?! ...
|
Ja bih se na ovo nadovezao pričom o povrću. Sigurno si nekada jeo juhu od povrća i ovdje ću smjelo pretpostaviti da ti se u juhi svidio i krumpir. Nije bitno koliko je to istina, radi se samo o mentalnom pokusu. Dakle, jedeš juhu od povrća u kojoj je krumpir koji ti se sviđa, među ostalim vrstama povrća. Ako bi se vratio u prošlost 500 godina, i htio pojesti takvu juhu u kojoj ima i krumpira, neugodno bi se iznenadio, jer prije 500 godina u Europi još uvijek nije bilo krumpira. Dakle, ne bi mogao pojesti juhu kakvu želiš jer nema krumpira. Morao bi otići do Bolivije i žicati nekog da ti da malo krumpira za tu tvoju juhu.
Međutim, u današnje vrijeme nećeš niti razmišljati postoji li krumpir koji bi htio u svojoj juhi, ili zajedno s janjetinom dok se lagano peče ispod peke. Jednostavno ćeš uživati u juhi, ili janjetini, ili piti krumpiruši. Niz možeš nastaviti sam.
Isto kao što je do Hrvatske došao krumpir s područja današnje Bolivije i Perua, tako su došli i ostali sastojci, npr. crni papar iz Indije, paprika i rajčica iz Meksika...
Pa da zaključim priču o povrću: Da nije bilo utjecaja izvana, ne bi bilo ni tvoje juhe, koju danas uzimaš zdravo za gotovo. A zar ne bi bilo bolje "krasti" tajne pojedine vrste povrća od iskusnih kuhara koji su priznati u svom podneblju, možda i u cijelom svijetu, nego samostalno istraživati što se može napraviti s pojedinom vrstom povrća? OK, nije zabranjeno, ali sigurno da duže traje.
Isto tako, tambura, koja je još uvijek debelo u razvoju, prihvaća utjecaje izvana, htjeli mi to ili ne, pa zar ne bi onda za sve bilo bolje da taj proces kontroliraju kompetentni ljudi koji se bave glazbom koju pokušavamo izvoditi ili okrasti? Prije svega, taj proces će biti brži, egzaktniji i bezbolniji. A na kraju, nećemo li svi (tamburaši) imati koristi od toga?
Dosta puta sam čuo da se "i od najgoreg svirača može nešto naučiti". Zašto ne učiti od najboljih? Bez obzira na instrument (u ovom slučaju balalajka se poprilično dobro projicira na tamburu), državnost, nacionalnost, podneblje, rasu, religiju i ne znam što? Ljudi, koji se u Hrvatskoj bave podučavanjem, će se i dalje baviti podučavanjem, kao i do sada. Ali sve dok se tambura ne sistematizira strogo kao balalajka, violina ili harfa, ne možeš očekivati da se institucije naokolo otimaju za tamburaše koji su na akademiji završili engleski rog ili klavir. Jednostavno zato što ne postoji diplomirani tamburaš. Dok se to ne dogodi (a sve upućuje da će se to dogoditi), neće biti kompetentnih ljudi u institucionalnom smislu. Ma, pogledaj samo koliko ima glazbene literature za tamburu!
A što se tiče usađivanja suštine programa, mislim da je tu najveći faktor "otadžbina", a ne tehničke vježbe na tamburi. Ovo je već sociološko pitanje, a budući da nisam sociolog, ne bih o tome, ali nekakav "common sense" bi bio da te suštini mogu naučiti jedino mama, tata, bake i djede, susjedi, državna televizija...
Slažem se s tobom u smislu da bi naših ljudi trebalo biti više, ali se ne slažem s tvojom ljutnjom prema institucijama, jer se na natječajima gledaju najprije službene potvrde o školovanju, kao što su diplome, a tek onda broj učenika koji su proizašli iz nečijeg ravnanja. Pritom uzmi samo u obzir koliko je konzervativan akademski glazbeni krug i sve će ti biti jasno.