Nije baš neka vesela tema.
Prvo da Peri poželim brzo ozdravljenje, a sad slijedi moja duga, mučna i nesretna priča pa tko nema volje, vremena i živaca nek odustane - SADA.
Pa evo da olakšam dušu...
Ovo što ću sada napisati neki znaju, neki ne znaju, vjerojatno i kolaju nekakve priče da "Banu nešto je", ali nitko ne zna što. To i je problem - nitko (čitaj doktori) ne znaju što mi je, al' meni nije dobro... I to već jako dugo... Od 2. mjeseca prošle godine. Sve je počelo bezazleno. Jedna pratnja s mješovitom ekipom (Jakša, Veljo, Franjo i ja - jel' bio još netko... hm... nisam ziher) i poslije smo završili u nekom gradu na O (Otočac ili Ogulin) ja sam se tako ubio u alkoholu (Jegeru) da se pol toga ne sjećam (bilo je fakat, ali fakat gadno), ne sjećam se kak sam s tramvajom i busom došo doma od Lisinskog do Zaprešića. Kontru sam ostavio negdje pa sam sljedeći dan išao do Jeđuta po nju i bilo me fakat sram jer sam čak i završio u busu od KUD-a Željezničar i nemam pojma kaj sam radio (to je gadan osjećaj).
Al' ajde sve to bih i prebolio, al' nakon te pijanke imao sam težak mamurluk, cijeli dan mi se vrtilo u glavi. Sljedeći dan opet. I tako tjedan dana. Uz to su tu bile i nepodnošljive glavobolje koje su mi razdirale lubanju i koje nisu jenjavale pod raznim aspirinima, andolima i takvim stvarima. Ja, pesimističan kao uvijek, "logično" sam pretpostavio da imam tumor na mozgu ili nekakvu sličnu stvar i već sam se tješio da se to ipak može preživjeti. Taj prvi tjedan je bio najgori jer nisam znao što mi je, i dalje sam vozio auto, ali mi je bilo jako teško voziti i koncentrirati se sa svim tim ludilom u mojoj glavi. Povrh svega toga mi je i pukla guma u vožnji i jedva sam uspio naći toliko mentalne snage i koncentracije da promijenim kotač. Nakon toga sam vidio da je vrag odnio šalu i rekao roditeljima o čemu se radi. E onda je počelo višemjesečno obilaženje svih mogućih i nemogućih doktora i specijalista (neurologa, audiologa, psihologa, psihijatara - skoro sam završio u ludnici), a i alternativnih "vračeva" koje moja mama zna. Bilo je tu i fizikalne terapije, a jedina stvar koja mi je pomogla bar s jednim simptomom (glavoboljom) je bila akupunktura (pikanje s iglama po cijelom tijelu, mislio sam da to ne boli, al' kad ti pogodi živac - OUCH!!).
Evo kad se samo sjetim svega toga uhvati me neka depresija. Bio sam na bolovanju par mjeseci (na temelju psihijatrijskog nalaza - depresija, anksioznost), ali me neurolog poslao na posao s riječima "Pa samo nemoj okretati puno glavu pa ti se neće vrtit"...
E da, CT i MR su otkrili frontalnu atrofiju mozga (što meni zvuči prilično gadno i ozbiljno, odumiranje mozga), al' su rekli da to nije od toga (moja vrtoglavica - vertigo). Uglavnom doktori su dijagnosticirali da nisu ništa dijagnosticirali.
Istraživanjem po internetu (a i pregledavanjem sitnih slova na nalazima gdje se na nalazu neurologa i audiologa navodi "benigni pozicioni vertigo") došao sam do zaključka da najverojatnije imam BPPV - benigni paroksismalni pozicijski vertigo.
http://www.tchain.com/otoneurology/d...bppv/bppv.html
To nije tol'ko strašno (osim što mi ubija kvalitetu života, ne mogu voziti auto, baviti se sportom (k'o da bi se inače bavio
) ili plesati (previše vrtnje, k'o da bi inače plesao
). Nisam čovjek koji se puno žali, al' eto moram malo olakšat dušu. E, da, ima još puno stvari oko ove moje bolesti, moje ogorčenosti s doktorima itd. al' neću sad o tome.
Postoji i jedan prilično učinkoviti tretman protiv ove bolesti a zove se Epleyev manevar (koji nitko u HR ili ex-YU ne radi niti je čuo za njega
) i definitivno bih trebao to ić napraviti (našao sam kliniku u Češkoj, ali doktor veli da ako nemam sigurnu dijagnozu da ne dolazim kod njega). Iako me strah - što ako nemam tu bolest i ako mi to ne pomogne... Naučio sam kompenzirati tu vrtoglavicu i neravnotežu (izbjegavati položaje koji ju provociraju) i pokušati se boriti protiv dekoncentracije i zaboravljivosti, ali ne uspijevam uvijek. Već sam skoro zaboravio kako je to probuditi se ujutro bez te proklete vrtoglavice, ali ne dam se i nadam se da će doći dan kada ću se riješiti ovog problema.
Eto, to je to. Kad me netko pita - a kaj je tebi... Poslat ću ga da pročita ovaj post.
Još nešto - ako netko zna nekog doktora koji izvodi Epleyev manevar u Hrvatskoj bilo bi mi od neprocjenjive važnosti da mi da njegov kontakt.