[Hrvoje]

Teta Liza i Lado

Faktografski - radi se o dvadeset i trećem albumu orkestra u sklopu kulturno umjetničkog i plesačkog ansambla Lado, skupine čuvara domaće narodne baštine koji od 1949. služe hrvatskom folkloru. Nakon mnoštva interesantnih suradnji kao rezultata prekapanja hrvatske narodne riznice, odnosno izdanje je pomirilo Bandiste i Ladove svirače s grlom predivne, jedne i jedinstvene, Elizabete Toplek. Čuvenije susjedskim tepanjem Teta Liza. Međutim, glazba koja je pitanje isključivo faktografije, obično završi na sezonskim top 10 ljestvicama i o njoj slušate između dviju reklama daleko od radio valova lokalnih međimurskih radio postaja. Kad prođe vrijeme namjene zaboravljate da je ikad postojala. U slučaju Tete Lize, nije pitanje samo poštovanja i iskrenog oduševljenja njenim mladih duhom i uvjerenjem kojim pušta glas iz grla pjevajući pjesme svog međimurskog kraja. Niti do šarmiranja i pijeteta prema njenim godinama nego sreće i zadovoljstva što u realnom vremenu možete svjedočiti ljepoti trajanja takve pojave. Istinsku narodnu glazbu možete i ne morate osjećati bez obzira vuču li vaši korijeni istu ravnicu ili ste pomaknuti prema podravskoj ili slavonskoj ravni. Ako ste posvemašni prolaznik, prozvat ćete je "seljačkom", a ako ste ignorant - pravit ćete se da ne postoji. U oba slučaja lokalne se radio postaje i susreti amaterskih društva tih krajeva ne obraćaju vama. Kao što niste morali tokom sedamdesetih i osamdesetih morali mariti za staricu Marišku i njen podravski country bend, tako je logično da će vam Teta Liza figurirati tek kao usputni podatak možda podoban za Guinnessa. No onog trena kada među šesnaest napjeva probranih sa zelenjaka rasprostranjenih oko rijeke Mure, Teta Liza uz violinu, cimbule, bajs ili a capella pusti glas - tradicija s prve polovice prošlog stoljeća oslika vam se ako samo načas zatvorite oči. Ne postoji ništa izravnije, originalnije ni srdačnije od starice u narodnoj nošnji, s rupcem, fertunom i pregačom, dok prepuna topline prenosi "Primem pero svojo roko desno", "Protuletje se otpira", "Vuperm joči vu to nebo visoko", "Nega sonca nit meseca". Uz osmijeh i suze njenog glasa morate bar malo postati Međimurcem…a tada se znate sjećati narodnih običaja, starinskih svatova, gradskih prošćenja i znate cijeniti plaste sijena, polja suncokreta, preorane njive i one vam ne predstavljaju samo zemljopisni pojam, niti motive za arhaiku nekog slikara naivca, pa bio priučen pri Čakovcu ili dislociran do Molvi. Šteta što premalo medija i institucija imaju sluha za poštovanje i očuvanje nacionalnog blaga, što Teta Liza u svakoj svojoj pjesmi nedvojbeno jest. I svaka njena preostala godina.



Anđelo Jurkas

http://www.vip.hr/sp/index?origidc=25000481