Quote:
Originally Posted by Petko
...pušenje ne treba propagirati u nikojem smislu a o zabranama nek staraju pametniji i trendovi...
|
da sad ne širimo raspravu o tome što je isplativije za državu, iako meni izgleda jeftinije plaćati liječenje od karcinoma tokom godinu-dvije nego plaćati penziju nekome ko živi 90 godina... pogotovo kad se uzme u obzir da svaki pušač za svaku kutiju cigareta plati tvornici duhana 4-5 kuna, a ostalih 10-tak kuna ide na poreze i davanja državi, interesantno mi je ovo o zabranama.
kad smo već počeli o tome, u zabranama ovakvog tipa ima previše licemjerja i krokodilskih suza.
istina je da ako se zaista iskreno želi ukinuti pušenje kao pojava, to se može učiniti. ali ne zabranama, nego dugoročnim programom od 30 godina, koji ne bi išao na nas okorjele pušače, jer smo mi izgubljene ovce, nema šanse da meni netko zabrani pušenje, nego bi taj program ONEMOGUĆAVAO današnju i buduću djecu da ikada počnu pušiti.
ako je gospodi stalo da ukinu pušenje, nek puste da mi ovisnici pocrkavamo, a našoj djeci i svim budućim generacijama onemoguće pušenje.
takva promjena u načinu života se ne uvodi dekretima odozgo niti oštrim rezovima. to može biti jedino proces, i to dugotrajni proces. vrijeme narodnih revolucija je prošlo svršeno vrijeme.
neka uvedu trajnu zabranu prodaje duhanskih proizvoda svim mlađima od 1990. godišta... i 2030. godine će broj pušača biti zanemariv.
koliko god ja uživao u cigaretama, ne želim da moja djeca puše.
ali to nitko od
njih ne želi. i zato su licemjeri.
oko propagiranja pušenja imam još komentara...
kad sam bio dijete, cigarete su se reklamirale ravnopravno sa svim drugim proizvodima. isto kao faks helizim ili milka čokolada.
i danas se živo sjećam reklame za marlboro. marlboro na vodi, u zraku... s cigaretom nisi sam, smiri se i zapali... i slično.
tada se moglo pušiti u medjugradskim autobusima, svakom kupeu u vlaku, čekaonicama... doslovno svuda osim u tramvaju i slastičarnama.
ne opravdavam sebe, nego pokušavam oslikati u kakvom sam okruženju odrastao.
o čemu se radi, svakome može biti jasno ako pogleda bilo koju sliku ili poster sa starim filmskim zvijezdama. ima li koja slika humphrey bogarta ili jamesa deana bez čika u gubici? sumnjam. a oni su bili najveće zvijezde 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća.
na taj način, pušenje je propagirano na svim nivoima. svjesnim i nesvjesnim. direktno i indirektno. za generaciju koja je tada živjela se može opravdano tvrditi da je bila svjesno i namjerno navođena na pušenje. zbog toga bi od vlasi bilo fer, bila bi moralna obaveza da barem tu generaciju poštedi svojih trendi zakona proizašlih iz potrebe dodvoravanja EU, a ne iz potrebe brige za zdravlje građana.
zbog toga sam uvjeren da će taj zakon biti provođen taman onoliko koliko netko iz EU bude inzistirao na njegovom provođenju. ako EU bude dovoljno samo formalno postojanje tog zakona, nitko ga neće provoditi isto kako se sada ne provodi zakon iz 1996. koji je isto vrlo strog i restriktivan prema pušenju i pušačima, a svodi se u praxi na odvajanje prostora za pušače s 2 žardinjere. ili razmakom stolova od 1,5 metar.
Quote:
Originally Posted by Petko
|
svidja mi se članak. po mom shvćanju, kod pušača se radi isključivo o užitku. možemo reći i o hedonizmu. ako ćemo biti još kritičniji, radi se o hedonizmu koji dijelom dotiče i druge ljude iz okoline. u tom dijelu hedonizam nije opravdan.
vidim petko da si napisao neka svoja iskustva nakon prestanka pušenja.
mogu se složiti s tobom, jer i ja imam iskustvo nepušenja u trajanju od 6 mjeseci (toliki je klinički staž odvikavanja, tj. tek nakon 6 mjeseci nepušenja se smatraš odviknutim)
sve te pozitivne strane stoje. ja bih nadodao još neke: izostanak smrada. ne smrdi ti odjeća po dimu, taj smrad kao pušač ne osjećam, ali on postoji. poboljšana su osjetila okusa i mirisa...
ipak, ključna za napomenuti je činjenica da sam tokom tih mjeseci nepušenja, kada su prestale krize, kada sam već bio svjestan svih beneficija, ujedno bio svjestan i činjenice da sam si svojevoljno uskratio jedno zadovoljstvo. imao sam dojam da sam sam sebe kaznio tim uskraćivanjem. to je bio moj razlog povratku cigaretama. gušt, koji mi je u tim ratnim vremenima bilo jedno od rijetkih zadovoljstava.
edit:
pronjuškao sam malo po drugim forumima, pogotovo onima "opće praxe i mješovite robe", pokušavajući pri tome ostati objektivan i neutralan.
ipak se ne mogu otrgnuti snažnom dojmu kojeg ostavljaju mnogi postovi nepušača.
svi ti postovi su ubitačno monotoni, predvidivi i bazirani na nadmoćnom likovanju, jer je eto i zakonskom palicom potvrđena njihova moralna nadmoć i veličina.
nema niti traga pokušajima bilo kakve diskusije, bilo kakvog pokušaja razumijevanja za sve više getoizirane ovisnike. neki idu otvorenim prijetnjama prema onima koji izjavljuju da će i dalje pušiti. naravno da oni to smiju, zakon je na njihovoj strani.
a svi trube isto: pušite vi, ali pazite da mene ne TRUJETE... i bez imalo mašte trube tu svoju moralističku mantru do iznemoglosti. jer o tome se ne raspravlja.
s druge strane, pušači pokušavaju objasniti svoje stavove, izražavaju razumijevanje i spremnost da ne puše u zatvorenim prostorima. predlažu rješenja koja traže jedino to da ne postanu ljudi drugog reda. međutim, svi ti pokušaji se razbijaju spomenutom mantrom...
društvo će svakako naći više razumijevanja za bilo koji drugi oblik ovisnosti. pogotovo onih kod kojih
sredstvo nije u plinovitom agregatnom stanju.
malo mi je nelagodno kad čitam sve to... čak me hvata i jeza. jer kao da je nešto slično u povijesti već viđeno, samo s različitim protagonistima. sad, jesu li to bile vještice iz saleema, crnci u južnjačkim državama sad-a, židovi u 3. reichu, manje je bitno. princip iako nije isti, svejedno smrducka slično.
(al ga mogu drobit, ko neki politićar
)