evačić nema puno veze s tamburama. on fura nekakvu etno furku, a na tom području sam ja dosta senzibiliziran. i kritičan.
ne bih volio da netko moje komentare proglasi pljuvanjem, jer to nije pljuvanje nego recimo malo stroža kritika. ili još točnije, pitanje ukusa. tako sam i jučer, prateći koncert 160 tamburaša imao primjedbi, pogotovo na usklađenost zbora i orkestra kod izvedbe verdijevog zbora židova u cossettovoj obradi. smetao mi je i onaj spinet u mađarskoj rapsodiji ferenca liszta, inače meni jednoj od najdražih skladbi uopće. (možda smo admin i ja imali istu guvernantu
).
prije 20-tak godina sam počeo pisati 2. mađarsku rapsodiju za tamburaše (bez ćembala
). odustao sam nakon par dana, kad mi je palo na pamet da nema nikoga tko to želi odsvirati, bar ne iz kruga tamburaša kojima sam ja bio okružen.
dosta digresije...
evačić je ok po meni, ali mi nešto fali u konačnoj prezentaciji materijala, u aranžmanima. nije mi neka fora što prim koristi kao samicu, volio bih da ima jači, brojniji orkestar iza sebe. stvar ukusa. poslije ivančanovih podravskih svata u izvedbi lada i obradi marijana makara, teško me može uzbuditi neki drugi podravski materijal, čardaš-blues kako to evačić zove. možda da proba taraban-jazz...
na isti način zamjeram i dunji knebl činjenicu da cijelo to bogatstvo i ogromne mogućnosti koje pruža etno npr. kajkavskog dijela hrvatske ona svodi na svoj glas i gitaru. tako se ne može dobiti puni dojam i snaga te glazbe. tako se doživi samo melodija...
etno glazbenik kojemu se zaista divim i cijenim ga je momir novaković frontmen nekada legena, a sada kriesa. poslije njega mi svi drugi djeluju skromnije.