[nido]

evoga , obzirom da trenutno sigurno visoko kotiram u kategoriji provedenih radnih sati uz tamburu,probati ću dopuniti ..

Ja osobno najžešće mogu primjetiti ove promjene koje su usko vezane uz mikroklimatske uvjete.
Dakle, pratnja, vadiš tamburu iz kofera, kofer ostaje u autu, sada je npr. zima, pa uđete u taj već tamo neki stan, zaparen, hrpa ljudi, vruće jeli .. to je sve jasno
Poslije naravno , taman kad su se instrumenti odšokirali, opet svi van, inače ja puno značenja pridajem naštimanosti, pa ću reći da sam i posebno osjetljiv, nije prošlo dvije sekunde ponovo na hladnoći , instrumenti svi odoše u k..
To se zna i tu nema puno popravka.
Nerijetko štimam sve tambure između setova, jedino pero neda dirati po basu, on ima neke posebne teorije.

Vidite , svi mi imamo neke svoje posebne teorije i po ovim drugim pitanjima.
U muzičkim preporukama ivanaZu , imate isto Milenkovićev interwiev , gdje on isto ako hoćete, koristi frazu dobar/loš instrument u dobrim/ lošim rukama.
...još kad dođe u ruke prave dobre su i babe stare..
I šta ja znam šta sve još..
Ima nešto u tome, međutoa, to sumnjam da se može osjetiti u našim koncertnim uvjetima..

ima tu nešto drugo..
To je subjektivan doživljaj svakog pojedinca na tu hrpetinu frekvencija kojima su najćešče dugotrajno izložene sviračke uši.
Da budem plastičan, zbog toga nerijetki gase radio u autu kada se vraćaju s gaže, zbog toga se govori među sviračima da nakon više od četiri dana svirke u tjednu počinju "boljeti" uši. Naravno, ne misli se doslovno, misli se na svu onu popratnu hrpicu nuspojava kao razne razdražljivosti , nervoze isl.

Meni se recimo to zna dešavati i s instrumentima, mojim dakako.
Zato sam i nabavio dve tambure koje svojim voznim karakteristikama mogu zauzeti visoke startne pozicije, dobro ležati na cesti itd.

Već sam pisao o njima,na tamburice moja čini mi se.
Prvi moj brač, Kudlik, poprilično je poznata tambura među tamburašima, na njemu sam to prvo ustanovio..
Dali je to do tupih žica, obzirom da puno sviramo , brzo se i žice tupe.
Dali je do neznam čega već..
Dolazi se do istog, zna se da je instrument u redu a meni u mojim ušima ide na živce. Riješenje? Svaki ozbiljan svirač mora imati dvije profi tambure s kojima radi. Dakle, jasan sam , basprimaš mora imati 2 basprima . kontraš dvije kontre.. Oće mi basisti sad j.. ?
Basisti taj problem mogu riješavati, uletavanjem, kratkoročnim mjenjanjem, neznam već.
Moj je konkretan problem, da unatoč tome što ih imam dva, nemogu do oba istovremeno. Uvijek jedan visi kod majstora. Jebiga, ide na bolje, treba biti strpljiv.
Zaključak moje priče je da se "mijenjaju" naši instrumentići u ušima ( bubnjići, nakovnji i sstremeni) i prilike na putu do mozga i u samom mozgu puno intenzivnije nego naši instrumenti koje držimo u rukama.
eto