Ova knjiga od Dušana Brankova mi se čini kao "must have" za sve mlade (i stare?) graditelje tambura. Inače ne znam kakvu literaturu koriste majstori kod nas ili je to sve - nabavi Bocana, rastavi Bocana, izmjeri, zapiši, sastavi i tako se "skidaju" tambure pa modificiraju dimenzije i nalazi neke optimalne kombinacije. Ili je prijenos znanja s koljena na koljeno, od starijih majstora na mlađe...
Što se tiče upotrebljivosti i primjene tambura s dvostrukim leđima. Ja osobno smatram da bi one bile itekako primjenjive i u tamburaškim orkestrima jer orkestralne kompozicije imaju često jako izraženu dinamiku i ne bi bilo loše da se može svirati laganini pianissimo, a onda da zagrme te "double back" tambure u gromoglasnom forte fortissimu.
Da mogu birati između dvije tambure s potpuno istim tonskim karakteristikama (hipotetski, znam da u praksi to nije moguće), ali da je jedna glasnija od druge, uzeo bih glasniju. Jer glasna tambura se može svirati tiho, ali tihu tamburu ne možeš svirati glasno (a da to nekako zvuči). Možda se varam...?
Inače drago mi je da se ova tema o majstorima glazbalarima pretvorila o majstorsko-glazbalarsku temu s tips&tricks za izradu tambura i slično.
@Tamish - od čega su ti konjić i kobilica na tamburi s dvostrukim leđima?