ev i mene malkice da se javim
e pa ovako. počela sam svirati u 5. razredu osnovne škole kao pod "obavezno" jer je taj takozvani školski orkestar vodio naš razrednik. nismo imali prostora niti ništa pa smo počeli učiti u jednoj staroj zbornici svi natiskani i nagužvani, praktički jedan na drugome
. naravno kao i većina nismo se učili not niti ništa već gdje se koja nota stisne prstom na tamburi i trzanje..ono najosnovnije. (tak da sam za položaje kasnije tek saznala da postoje:S). onda sam došla u gimnaziju gdje nisam imala nikakovih vannastavnih aktivnosti osim škola, štrebanje i knjiga pa nas frendičin tata predložio prepoštovanom kapelniku kreši lukačiću da nas primi u KUD Podravka. naravno nije se protivi ideji i prigrlio nas kao ravnopravne članove (koje još treba "doraditi")
(isusek koja poezija!) hehee.. i sad nakon 4 godine KUDstva došlo vrijeme za faks. seljenje, nova okolina, rijeđe (ili gotovo nikakvo) dolaženje na probe pa sam malo utonula u depru no na mojem faksu ima izbornog kolegija pod nazivom tambure
) i tako se opet vratila svojoj želji da dođem na put tamburaške glazbe i sviranja. ali naravski da ljubav prema tamburi i glazbi nije ni u jednom trenutku oslabila...samo jačala!!
jedino mi je žao što nisam išla u glazbenu školu, jednostavno nisam imala kada:S:S u mojoj obitelji nitko nažalost nema afiniteta prema glazbi. jedinoo seka od 9 godina koju nagovaram da počne svirati tamburu ali pošto sam sad rijetko doma nemogu joj svako malo kljucat s tamburom po mozgu
još uvijek se smatram članom KUD-a Podravka ali me peče savjest jer jednostavno ne stignem na probe fizički
ali eto spasila se sa izbornim kolegijem. weeeeeeeeeeee
hm kaj još....aha da htjela sam samo reći maestru i ostalim pričopričalicama da obožavam čitati vaše dogodovštine i da neka ih ima što više. ( da samo vidite kak mi se okice sjaje dok vas čitam)
pozdrav iz međimurja