Nebo je tako vedro
ponoć je tako tiha,
al' moje srce nije
želja mi želju vije.
Dok jedna burno leti
da mi te iz sna budi,
već druga tiha ljubi
premile tvoje grudi.
Sad nježna tvoja duša
miline divne sanja,
a ima l' ljepšeg sanka
od topla milovanja.
O, siđi draga, siđi
topla te ljubav čeka,
ponoć je tako tiha,
trava je tako meka.
Da nas od svijeta skrije
blijedi će mjesec zaći,
a ja ću i u mraku
ustašca tvoja naći.
|