Uvijek sam se pitao, kad sam poceo voziti, kako netko moze biti toliko umoran da zaspi za volanom i onda sam naucio onako kako se najlakse uci, NA SVOJOJ KOŽI.
Nakon 2 tjedna svirke u famoznom Armaniju na Pagu sam se vracao brzo u Zagreb na jednu jako unosnu gazu koju nisam mogao propustiti.
Nakon neprospavane noci ili dvije sjeo sam za volan i uputio se na put.
Sve je bilo dobro dok nisam dosao na autoput na kojem sam klonuo. Sva sreca pa je autoput bio samo od Posedarja do Sv.Roka a dalje sam morao voziti po staroj Lickoj gdje sam se razbudio. Kad sam se u Karlovcu prikljucio na autoput opet sam totalno odumro od monotone voznje i umora. Pokusao sam pjevati lupati se, bacao sam glavu kroz prozor na 180 km/h da me malo razbudi, ali nista.
Onda je doslo ono razmisljanje, necu sad stati jer sam pred Zagrebom, onda sam mogao ostati na Pagu a ne zuriti se na gazu na koju necu ni stici ako sada stanem i odspavam.
Zaspao sam i probudio sam se duboko u travi kraj autoputa dok mi se jos auto kretao brzinom vecom od 100 i nekako sam ga uspio zaustaviti bez posljedica. Necu si ni misliti kako je sve moglo zavrsiti.
PS: ni gazu nisam odsvirao jer sam na prvom setu zaspao i spavao u cosku dok je Brljo radio festu sa ostatkom mog tadasnjeg benda.