[Hrvoje]

Ovo je trebao biti prvi post (a ne posljednji, za sada), al' dobro...


Napisati povijest tamburaškog sastava Slavonske lole nemoguće je, a da se nešto ne ispustiti iz njihovog cjelokupnog rada.

Na početku vratit ćemo se tri desetljeća unazad. Goran, Marko i Darko (članovi Lola i danas) počeli su zajedno svirati 1973. godine u KUD-u Ivan Filipović iz Velike Kopanice. Tu su uz starije tamburaše iz V. Kopanice stekli svoja prva tamburaška iskustva. Kao što to obično i biva tako su tamburaši iz Kopanice prvi puta i pozvani odsvirati i svatove. Bilo je to 1976. godine i to u Zagrebu u poznatom restoranu Okrugljak. Bilo ih je osam, a članovi su bili: Matasović Ivo-prim, Darko Ergotić-prim, Antun Vuksanović-basprim, Antun Radičević-basprim, Marko Živković- kontra, Nenad Hardi-bas, Vučković Josip-čelo i Goran Živković-harmonika. Od tada pa sve do 1981. godine sviralo su bez imena, odnosno kao „Kopančani“.

U ljeto 1981. godine sklapaju ugovor s Croatia concert te po uzoru na tadašnji najpopularniji tamburaški sastav Slavonski bećari dobivaju ime Slavonske lole. Kum im je bio gospodin King koji je radio u navedenoj agenciji. Članovi tog sastava bili su Darko Ergotić-prim, Vuksanović Antun-basprim, Dubravko Jakobović-basprim, Marko Živković-kontra i Nenad Hardi-bas (Goran je bio odsutan radi odsluženja vojnog roka). U razdoblju 1979.-1981. godine uz tambure svirali su i kao zabavni sastav i to Marko Živković -bubnjeve i kontra, Nenad Hardi -bas gitaru i bas, Goran Živković - orgulje i harmoniku, Darko Ergotić- gitaru i prim, te Radičević Antun i Vuksanović Antun basprimove. Osamdesete godine Slavonske lole uglavnom sviraju u Đakovu i okolici. Svirke su se sastojele od svatova i zabava. Krajem osamdesetih 2 godine je s njima svirao i Tančik Antun. U tom razdoblju svirali su i u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji.

1984. godine Lole napušta Radičević Antun, a 1992. Vuksanović Antun. Tada u Lole dolazi Ivica Grujo i te iste godine snimaju svoju prvu kazetu "“Slavonijo ponos si Hrvata“. U mnogo čemu 1992. godina je presudna u radu Slavonskih lola. Te iste godine počinju pratiti Miroslava Škoru, a već slijedeće odlučuju se za profesionalni rad.

1993. izlazi album „Tamburo miljenice“, 1994. „Crne oči“, a nakon tog albuma dolazi do novih promjena u Lolama. Odlazi dugogodišnji član Hardi Nenad-basista, a dolazi Saša Ivić-Krofna. U jesen te iste godine s njihovim radom upoznaje se Krunoslav Kićo Slabinac i od tada pa do danas traje njihova suradnja. Već slijedeće godine za članove sastava nova muka, odlazi primaš Ivica Grujo, a u sastav dolazi Mario Zbiljski. Iako su mnogi predviđali kraj Slavonskih lola no upravo se desilo suprotno, upornim radom i vježbom te mnogim nastupima iz svega su izašli još jači i sigurniji u sebe.

1997. godine HTV pokreće emisiju „Lijepa naša“ koja je pomogla da Slavonske lole upozna cijela Hrvatska, a i ostali Hrvati van granica naše domovine. Može se reći da tokom ciklusa emisije pod uredništvom Branka Uvodića nema djela Hrvatske gdje nisu nastupali. Osim puno putovanja i odricanja bilo je to vrijeme učenja pjesma koje inače nisu bile u njihovom programu jer osim naših poznatih tamburaških solista Krunoslava Kiće Slabinca, Šime Jovanovca, Vere Svobode, Borisa Ćire Gašparca i dr. pratili su i soliste koji su pjevali poznate zabavne pjesme. Sve to je bilo jedno veliko iskustvo, odnosno, velika škola.

1997. godine izlazi i album „Viruj mi Dado“ koji je jako dobro prihvaćen kod tamburaškog, a i ostalog slušateljstva. Tijekom idućih godina posjetili su Kanadu i Australiju (1998.). Pokrenuli su niz koncerata po Slavoniji pod nazivom „Šokačka posla“.Iako je bilo medijski nezapaženo koncerti su punili dvorane u Slavonskom Brodu, Osijeku, Đakovu, Vinkovcima i dr. tako da smo morali u nekim mjestima radi potražnje održati i po dva koncerta. Zanimljivost u njima je bila da su osim Slavonskih lola uz njih bili i KUD-ovi koji su zajedno činili jednu predivnu atmosferu, a publika je otišla kući puna lijepih osjećaja i vesela srca.

U suradnji s Hrvatskim radijom te po njihovoj narudžbi, 2000. godine izdaju album „Ličke narodne pjesme“. Bilo im je lijepo čuti od vodećih ljudi Hrvatskoga radija da su izabrali upravo njih vjerujući da će se najbolje približiti Ličkome načinu pjevanja. Već sljedeće godine (2001.) izlazi novi album Slavonskih lola „Malena“, dok zadnji album "Sve je ona meni“ izlazi u srpnju 2003. godine u izdanju Croatia Recordsa.

Slavonske lole do sada su nastupile trinaest puta na Zlatnim žicama Slavonije i četiri puta su na istom osvojili drugo mjesto, a 2003. godine prvo mjesto za najslušaniju pjesmu „Sve je ona meni“. Takođe su i na Brodfestu nastupali od njegovog osnutka (točnije 12 puta) i u četiri navrata osvajali drugo mjesto na istom festivalu. Sve to govori da ljudi koji prate i slušaju tamburašku pjesmu cijene način sviranja i pjevanja Slavonskih lola. Jedan od najljepših koncerata održali su u Đakovu 2003. godine na zatvaranju Đakovačkih vezova gdje su uz čiča Ivu Berakovića i pjevačku grupu iz Oprisavaca doživjeli nešto najljepše, a to je da je 12.000 gledatelja zajedno s njima pjeva sve njihove pjesme. Sigurno nema veće nagrade za svakog izvođača.