Mene, za razliku od mnogih, uopće ne privlači ni ne fascinira ciganski-prosjaci-s-tamburom-oko-vrata stav... Ne znam od koga sam čuo tu sintagmu "prosjaci s tamburama", ali nažalost vrlo dobro i slikovito opisuje romske muzičare.
Nemojte misliti da sam šovinist ili rasist, upravo iz razloga što poštujem i cijenim romske tamburaše i muzičare, žalosti me kad se postave u "sluga pokoran" mod. Naravno, često tako "izvuku lovu", al' mislim da ipak treba imati neku granicu do kud se čovjek (bio on svirač ili nešto drugo) može spuštati. Primjerice, sviranje ležećki na podu - to sam vidio na nekom srpskom sajtu... Nešto tipa "kada se dobro plati, svirači umeju da sviraju i ležeći", možda to može ispasti i simpatično, ali je u jednu ruku i ponižavajuće...
Malo sam sad odlutao s teme... Uglavnom ja sam za stav između svirača i publike koji je međusobno uvažavajući i prijateljski (živcira me i kada svirci ulijeću "na uvce" i rade presing da neko da lovu, i osoba koju se "napada" je dovedena u neugodnu situaciju). Uglavnom, umjerenost...
Iako nisam htio da rasprava krene u tom smjeru, izgleda da ne može bez rasprave - "Zašto (za ŠTO) sviramo?"...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|