I moj bend je nekada davno(prije 10-12 god) radio sa dvije prime, zvanično bez drugog basprima, mada je patosov ćale tu ''šarao'' a onda smo se zbog opće ''boje'' tona preorijentirali na način da nam je drugi primaš prešao na drugi basprim a Nikola se uhvatio u koštac sa ćelovićem(treći glas) tako da smo značajno poboljšali tu ''zvučnu sliku''(bar mislim
).Još nam samo fali čelo da još malo dopuni sve to ali onda bi ''napoj bio izuzetno rijedak'' ako me razumijete što želim kasti
Mišljenja sam da mnogi iole ozbiljniji tamburaši koji vode računa o svom zvuku izbjegavaju taj drugi prim jer onda sve to skupa djeluje prilično piskutavo(iritantno) i s tim tonom se može radim isključivo ''šokadija'' jer zvuči KUD-ovski. Znam da se mnogi iskusni ljudi od zanata, koji se bave tamburom i vode KUD-ove(kao naš maestro) možda neće složiti s ovom konstatacijom. I naš Nikola se dugo,dugo opirao tomu ali to je sad stvar ukusa. Ko šta voli svirat ili slušat od tamburaške glazbe, ne? Ja osobno preferiram srijemski štih, dakle, ''tamniji i masniji'' ton. I ''lenji'' trzaj! Kako bi rekao čika Marko Benić.