Razmišljao sam par dana ,kako bih što konkretniji bio i što manje dramatizirao i patetizirao. Priča je vrlo banalna: na nedavne primjedbe na ovom threadu na temu moje indicije o majstoru iz Popovače, ili već od ranije,pljuvanja po majstorima , dogodila se prilika da se osobno uvjerim,i tako sam na poziv sjeo u auto. Dakle kroz sat vremena smo već sjedili u kafiću,popili pivo i kroz 10 min već bili na prvoj adresi. Kako prvog majstora trenutno nije bilo u kući nego samo supruga ( Brodarić) jednostavno smo prešli preko ceste , dakle s broja 5 na kućni broj 4 iste ulice i sjeli kod prvog susjeda, takodjer majstora vjerovali ili ne, (Ričković Petar). Da sada ne zavlačim nepotrebno lirikom o lijepom dočeku, ugodnom razgovoru isl, razgovor je trajao kakvih sat vremena iz kojeg se jasno vidjelo par slijedećih stvari. U međuvremenu je došao i majstor-susjed Brodarić po čemu se da slutiti da su u izuzetnim dobrosusjedskim i kolegijalnim odnosima. Brodarić nije ostao dulje od par minuta,što mastora Ričkovića nije omelo da ga hvali i opisuje sljedećih petnaest. lijepo zar ne?
Razgovor je krivudao od nabavke materijala,imena znanih i neznanih, načina rada , učenja o izradi i samoj izradi instrumenata. Majstor je "dedek" sa svojih 60 godina otprilike,dok je susjed Brodarić malo mlađi po mojoj procjeni. Ričković je bio vrlo detaljan i pričljiv, ali ne onio tipa Đuretić-udav nego mu je valjda bilo i drago. Nije bio isprazan,dosadan razgovor,vrlo sadržajan i u detalje. Ispalo je da je izučeni drvotokar kako sam i napisao,da je prvu tamburu izradio prije 30 godina , dok Brodarić nije tako dugo ali ima strašan talent za skinuti oblik,menzure itd.(Hrvoje?
) Upravo radi svoj prvi bas. na moje direktno pitanje o kotiranju, bez mucanja je rekao da nezna, i plus toga slabo vidi i da mu to zna napraviti susjed Brodarić i još jedan "kit" iz istog sela, dakle sad ih već ima trojica koji izrađuje pretežno nekakve primice. Maestro je bio u pravu,ima ih trojica.
Na kraju majstor me je odveo u radionu, dakle tu sam vidio tambure u svim fazama izrade. Mislim da sam bio potpuno jasan. Radi se pretežno o bračevima,svim diskutantima poznatog oblika i prepoznatljivih detalja (ruža, nasađivanje vrata isl), kontre je napravio tek 3 sveukupno dok primove jako rijetko izrađuje. Na opet moje izravno pitanje o čuvenoj Čičkovoj tamburi s 24 kote
, (izgleda kao gitara), odgovorio mi je da se sjeća i da ga je radio specijalno po narudžbi za "negog dečka iz Bosne".
Iz svega proizlazi da oni nisu ničije kalfe i dilajle priučenjaci nego jedini i istinski autori-proizvođači instrumenata,majstorske izrade. Maestro je pogriješio.
Isto tako majstor nije krio probleme s distribucijom,tipa:zove kupac iz Zagreba,kada čuje da treba ići u Popovaču poklopi i ne javi se više. Tome onda služe dobavljači,distributeri i trgovci,kako želite nazovite, koji uzimaju tambure u većim količinama i ostvaruju određene popuste. To je sasvim legitimno i moralno. Jedino je amoralno te proizvode svojatati,ne objaviti porijeklo i proizvođača. Cijena me pritom oupće ne interesira i pravo je svakog tržiti kojiko želi,ako to može naplatiti. Tako funkcionira trgovina svuda i u svakom vremenu. Ja sam iznio činjenice a diskutantima ostavljam da imenuju aktere priče koji nedostaju.. u dobrom tonu i volji pozdrav!