Quote:
Originally Posted by umetnik
Što se tiče Majićevog CD-a: "Tambura u svijetu klasike". Bio sam oduševljen sa tom novotarijom koja je izašla ispod Majićeve trzalice. Nakon što sam premostio subjektivne doživljaje i poslušao to sa malo drugačije strane, pronašao sam niz nepotrebnih pogrešaka: previše efekata dodano tamburama kako bi one zvučale klasično......
|
Istina...
Svojevremeno sam probao malo svojim klincima pustit istu stvar odsviranu na različitim instrumentima, alla turca je bila u igri u solo klavirskoj varijanti, tamburaškoj (HRT ona sinkopirana verzija), Dukati (sa njihove ploče tambura u svijetu klasike) i - Sead Lipovača (Divlje Jagode)...
Zeletova je bila najinteresantnija a odmah iza nje Dukati; ove druge dvije zvučale su im "preozbiljno"
Tambura ima mogućnosti (ili ograničenja) takva kakva ima, uglavnom svi znamo njene gabarite. Može bez problema naći svoju primjenu i u "ozbiljnijoj" glazbi, snašla bi se i tu i tonom i mogućnostima...ali nedostaje nam "umetnika" u svakom pogledu (i u sviračkom, autorskom, aranžerskom, graditeljskom, pedagoškom...)
Neke od ovih stvari idu na bolje, ima sve više dobrih svirača, tambura je dobila svoje mjesto u školama (još ne na visokim ali i to će doći), polako se vraća u medije (da li dovoljno ili ne to je druga tema, i ovako nije loše, pa nema nešto pretjerano mnogo ni "ozbiljne" glazbe...)
Proces do sazrijevanja i priznavanja nekog glazbala je dug...
Sada mi pada na pamet gitara i Segovia kako je sjajno napravio Bachove transkripcije a i gitara je (za takve stvari) relativno siromašan instrument ali zvuuuči
Kada dobijemo kritičnu masu ljudi koji
znaju...
Ali, postavlja se drugo pitanje, a što tada??? Pičićemo po klasici?!?!