[zec]

Ugleda maca vrabca na vrbi. Instikt joj ne dade mira,
poće gledati, mjerkati, kovati plan kako da mu stane
za vrat. Neopazeno se popne uz deblo, dođe do grane na
kojoj je stajao vrabac, i tu je zapravo tek na početku. Kako to obićno biva, ništa u životu nije
lako, tako i našoj maci se baš pogodilo da je vrabac
stao na vrh tanke i najduže grane ćiji vrh doseže
do sredine podubokog potoka. Vidi maca nije šala, nije
lako, ali izbora nema, te lagano krene. Nakon par koraka grana se poče savijati, te se maca u strahu
da ju vrabac ne otkrije vrati na početak. Krene
opet, vrati se i tako nekoliko puta. Potraja to malo duže, poćelo joj se činiti kako od svega neće biti
nikakve koristi, te odlući da krene na sve ili
ništa. Krene opet, normalno, grana se opet savija,
no ovog puta nema vraćanja nego napravi jos dva koraka, ućini joj se da u skoku može doseći vrabca, naglo skoči, no istog momenta vrabac ju primjeti i odleti, a naša junakinja se nađe usred potoka.

NARAVOUČENIJE;

Što predigra dulje traje, maca mokrija.