nisam ja tu tezu izmislio. čuo sam je davno u jednoj tv-raspravi i prihvatio je kao točnu, barem statistički, tj. na osnovu mog iskustva s ljudima koje poznam.
po toj tezi dalmatinci su nekako najtvrđi u držanju svog dijalekta.
e, sad onaj koji je to iznio na tv-u cijelu stvar je tumačio različitim mentalitetom slavonaca i dalmoša, a metaforički ju je usporedio s širokom i mekom slavonskom zemljom nasuprot tvrdom kamenu dalmatinske zagore.
osobno sam ipak više sklon mišljenju da to najviše ovisi od osobe same, posla kojim se bavi i njene okoline. recimo, kod ljudi koji rade u prosvjeti (nastavnika, učitelja) se rijetko čuje izraženi dijalektarni govor. kod profesija gdje je govor manje bitan za sam posao češće se čuje. tako imamo situaciju da je osoba A dalmatinac, ali se po govoru to nebi reklo. kod njegovog brata stvar je potpuno drugačija. 20 godina živi u zagrebu, a govori kao da je jučer došao...
druga stvar bi mogla biti činjenica da je sam dijalekt kojim govore slavonci vokabularom bliži standardnom hrvatskom jeziku. ima manje posuđenica, ijekavski je, štokavski, pa se slavoncu lakše uklopiti u standard. dovoljno je da promijeni naglasak.
ja recimo teško čujem razliku u govoru između slavonaca i ličana. skroz su mi slični.
hehe, kad jezikoslovac hrvoje pročita ovo.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|