ovome gore nadometnuo bih još jednu situaciju koja me smeta kod tamburaškog grupnog pjevanja.
malo tko vodi računa o stilu glazbe koju pjeva, pa svaku, ali baš svaku jebenu pjesmu nastoji otpjevati višeglasno.
to je ok za većinu repertoara kojeg izvodimo, poželjno npr. u dalmatinskim pjesmama, ali muka mi dođe kad netko na silu ide pjevati višeglasno npr. nema lepše devojke ili moja mala nema mane.
mante se toga. u mađarskoj tradiciji nema višeglasnog pjevanja. nema čak niti drugog glasa u vidu terce ili sekste...
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|