Quote:
Originally Posted by hrvoje111
Ja nisam dirao niciju naciju!A najmnaje sam malogradjanin!
|
Nijesam rekao da je tko što dirao ili da je tko mali građanin ili veliki seljak,

samo ističem kako je slijedeći korak iznad nacionalizma -> šovinizam (nije bitno jeli moj, tvoj, hrvatski, južnoamerički ili onih malih ljudi koji žive ispod zemlje).
Jučer smo u bendu raspravljali hoćemo li Bogdanove pjesme pevati ili pjevati. Rezultat je neriješen, zapravo zaključili smo će to ovisiti o publici kojoj pjevamo.
Što se tiče pevanja ili popijevanja Suza za zagorske brege hm, o tome će odlučivati taj pjevač ili izvođač (a nije baš ni navala na zagorske pjesme u Srbiji sem Bogdana na Falu, a i to je zbog Tita - "ima jedan čovjek, ima jedan brat cijelom svijetu drag"). Ovu debatu možemo zadržati na "našem" državnom teritoriju gdje jedan zagorac (recimo ja) pjeva Konoba moja ili Dalmatino povišću pritrujena. Nič ne kužim i ne razmem reči. Samo ih odokativno fonetski ponovim.
A bit problema je da govorimo različitim jezicima??? Svi smo mi zakinuti jer ne govorimo sve jezike svijeta pa da možemo uživati u poeziji talijanskih, francuskih i inih majstora stiha u originalu... Ne dijele nas jezici nego ideologije. Ili da mi Zagorci osvojimo cijeli svijet i stvorimo Veliko Zagorje pa da svi znaju pjevati Suze za zagorske brege.

Pa nemreš to razumijeti ako nisi s te škrte ali pitome i drage grude zemlje moral prejti v nekakav kontejner na bauštelu u Njemačku. Ali i to je vrijeme koje se "više ponoviti neće". Zel je i nas kapitalizam.

Ovi dvoji smajlići su isti ali ih dijeli boja kože, stil i koreografija.
I na kraju što bi bilo da neki srpski pjevač pjeva maorsku pjesmu... a što bi bilo da ju pjeva hrvatski pjevač... a što bi bilo da ju pjeva Bosanac ili Zagorac ili Šveđanin ili ili ili ili ili (dopunite prema osobnim ideološkim afinitetima).
Neznam jesam li dovoljno natiskao tih latiničnih slova kako bi shvatili "bit" ovog posta.
Bit je u održivom razvoju.
p.s. Evo prijevoda Suza za zagorske brege jer sam se sjetio da moja teta iz Mostara nije razumijela ni jednu riječ. Kad sam joj preveo na standardni hrvatski i to nekako spojio s melodijom ostala je stajati sa suzama u očima (bili smo u mojem vinogradu s prekrasnim pogledom na Sljeme i Ivančicu.)
u jutro mirisno, dok su bregovi spavali,
a mjesec još nije htio zaći
potiho sam otvorio rasklimana dvorišna vrata (kapiju
)
i pinklec (zavežljaj na štapu) na leđa sam stavio
stara je majka išla za mnom nijemo gledajući u zemlju
i nije mogla znati što skupljam u duši
i zašto od jučer nisam rekao ni riječi
previše smo toga htjeli si reći
a sve smo zaboravli reć
kad smo već prošli kraj posljednje kuće
odjednom sam bio u suzama
da ne bi to vidla stara mi majka
s rukama sam lice sakrio
svuda oko mene su mirisale ruže (cvijeće)
i bio je rascvjetani maj
a ja nisam ni jednom pogledao za sobom
od tuge nisam mogao pozdraviti kraj
samo sam bregima dragim obećao
da ću vrati natrag

