Kada sam pokretao ovu temu, moj je cilj prvenstveno bio dobiti savjete starijih, iskusnijih i mudrijih tamburaša (a ovdje je to većina) koji bi možda pomogli mom bendu, meni, ali osim toga i svim drugim mladim tamburašima (sličnim ili ne sličnim meni) koji će zaviriti na ovaj forum, u usmjeravanju našeg i njihovog puta kroz svijet glazbe.
Kao bend kojem ime neću spominjati (jer još uvijek nije bitno
) mi smo svoj put započeli prije gotovo dvije godine iz čiste ljubavi prema tamburaškoj glazbi i svemu što nam ona pruža, ljubavi koju nam je svima usadio
gospodin Danko Mazut (na tome smo mu danas beskrajno zahvalni
).
Prije samog početka djelovanja i rada benda, nas sedam zaljubljenika u tambure nalazili smo se posvuda svirajući isključivo za sebe i svoje duše (@Maestro među tom su sedmoricom bili Tin i Nikola).
Bila je to larpurlartistička glazba, odnosno glazba koja nema veze s vezom (nismo imali bas, drugi glas, a ni melodija nije uvijek bila jasna
).
S vremenom smo poželjeli nešto više te smo zaneseni idejom da nešto postignemo počeli s redovitim probama. Počinjemo uvoditi drugi glas, povećavamo repertoar, ali se isto tako susrećemo i s prvim većim komplikacijama.
Dolazi do osipanja i razilaženja članova benda te ostajemo nas četvorica najupornijih i najzanesenijih.
To su:
Zvonimir (prim) - 16.god.,
Robert (1.basprim) - 17.god.,
moj buraz Domagoj (kontraš i pokretač projekta) - 17.god.
i ja, Josip (2.basprim) - 16.god.
Novu sreću i radost nam donosi pronalazak basiste (Matija-Puf).
Par mjeseci sve je bilo onako kako smo mi to i željeli, kako smo se nadali. No, s vremenom i on odustaje zbog obaveza u školi.
Ni sa sljedećim basistima nismo imali sreće. Problemi se nastavljaju sve do pred pola godine kada, vidjevši našu upornost i želju, interes za rad sa nama pokazuje
MIKI. On od tada radi s nama, a osim toga priključuje nam se i današnji basista, Mikijev sin Tomislav - 19. god.
Od tada do danas mogu sa sigurnošću reći da smo vidljivo napredovali. Miki je tu da nam olakša putovanje koje smo sami započeli. On nam širi vidike, pokazuje nam dio mogućnosti koje glazba pruža, a s time rastu i naše ambicije.
Kao što je rekao moj tata, probe su svaki dan, a želja da postanemo nešto više od prosječnog, pa čak i iznadprosječnog gažerskog benda je iz dana u dan sve veća i veća. Naši su ciljevi visoki, ali nadam se ne previsoki.
Ovdje sam "ukratko" naveo povijest našeg benda da bih vam što zornije prikazao našu situaciju.
Kada je čovjek bolestan i dobije dijagnozu od jednog liječnika, obično traži mišljenje drugog liječnika ili čak više njih.
Isto tako i mi slušamo Mikija, ali uvijek je bolje vidjeti situaciju iz više različitih perspektiva.
Šta da radimo dalje? Učinke svojih proba ovako zaneseni željeli bismo prikazati svima, ali kako to učiniti?
P.S. Ovaj tekst sam napisao zajedno sa svojim bratom koji se još uvijek iz meni nepoznatih razloga nije registrirao na forum.
