[_maestro_]

martinje je najčešće samo praznik koji su pijanci sebi upriličili. tadicijski običaj, križevački štatuti i kanonizirani biskup martin s tim nema ništa ili ima nedovoljno malo. na kraju sve postane jedna pijanka sa cirkuskom predstavom i to je to...

@som
mladiću, da krivo ne protumačiš moje napise ovdje, kao prvo želim reći da tebe i tvoje dečke s kojima sviraš ne krivim ni za šta. čak mogu reći da te razumijem, jer se još uvijek sjećam nekih stvari kad je meni bilo 16.

krivim one druge koji nisu u stanju vidjeti gdje je problem.
da bih karikirao situaciju, išao sam spominjati neke propise, namjerno sam preskočio i propis o iskorištavanju maloljetne radne snage, da ne ispadne pretjerivanje, ali i ovo je vidim bilo previše, pa su se neki uhvatili ko pijani plota traženja zakona po internetu, spominjanja racija, plavih košulja i svega što nema veze s situacijom koju problematiziram.

some, ja vodim tamburaški sastav u folklornom ansamblu ivan goran kovačić i tamo sviraju dvojica 16 godišnjaka iz markuševca. zovu se tin i nikola. siguran sam da ih poznaš, a možda čak i sviraš s njima u tom svom bendu. svi ste vi mazutova i mikijeva škola. danku mazutu bi u markuševcu tamburaši trebali podignuti spomenik.

e, sad razočaran sam razmišljanjima, u stvari nerazmišljanjem nekih diskutanata ovdje i nekih roditelja gažera srednjoškolaca da sami ne uviđaju šire mogućnosti bavljenja sviranjem, nego vas podržavaju u onom najprizemnijem vidu sviranja, sviranju u birtiji. takvi slučajevi zaista ne vide dalje od onih parsto kuna koje ćete zaraditi tamo.

vjeruj mi, bavljenje glazbom, sviranje je puno šira, ljepša i važnija stvar i tragično je sve svoje ambicije ostvariti među stolovima nekog restorana.

osobno poznam roditelje tamburaša čak mlađih od vas koji se hvale okolo kako su im djeca svirkom sinoć u kafiću zaradila džeparac.
isto tako poznam dosta izuzetno talentiranih svirača koji su se upropastili sviranjem među stolovima. oni koji su uspjeli, nisu imali za cilj svirku na gaži, jer se tamo svirač ne razvija nego propada (glazbeno, intelektualno pa čak i tjelesno).

da se vratim tinu, nikoli i onim još mlađim sviračima. i tebi skupa s njima. svima njima osim tebi sam voditelj i znam kako i koliko sviraju. jako su dragi dečki i potencijalno dobri svirači, ali dečec, ne treba gaže svirati netko ko zna 30 ili 50 pjesama, netko ko se još uvijek bori s trzalicom, sa čistim sviranjem šesnaestinki (dolje-gore). ne treba gaže svirati kontraš koji prema melodiji ne može sam zaključiti ide li tu dominanta ili subdominanta, paralelni mol ili nešto treće. za tebe ne znam, ali tin i nikola s kojima te uspoređujem trebaju još učiti. i oni će naučiti jer imaju smisla i ja ću im u tome pomagati koliko god mogu i koliko god oni žele. kada nauče, bit će i stariji i mudriji, bolje će znati što će sa svojim sviranjem. možda će naći i efikasniji i elegantniji način da zarade novce sviranjem nego što je to sviranje u bircuzu.
zasada imaju mogućnost napredovanja, mogu uživati putujući sa svojim ansamblom i u druženju s kvalitetnim ljudima tamo, mogu vidjeti i naučiti razliku između sviranja među stolovima i sviranja na pozornici. a mameki i tateki nek im daju nofce za džeparac, a ne da ih šalju na svirku.

otići na gažu i (p)ostati gažer nije nikakvo postignuće, to je prije glazbeni poraz. nadam se da imate potencijala za puno više od toga.
to što vama treba nećete naći na gaži. naprotiv.