[_maestro_]

upravo je na tv-u prijenos splitskog festivala, pa sam se sjetio prvog nastupa zlatnih dukata na tom festivalu. ne sjećam se točno godine, bila je tamo naka 88, 89. godina.

ivanković je bio napisao pjesmu "ne budi me mako rano". čim sam ju čuo, rekao sam mu da to nije za dukate nego da je šalje runjiću, na splitski festival na što se joža nacerio i rekao: "jesam, prijavio sam je prošli tjedan".

pjesma je ušla u konačni izbor uz uvjet da se ne izvodi na tamburama, jer to ne odgovara mediteranskom imageu festivala.
tako smo gledali kako tu pjesmu izvodi ivo pattiera, a dukati su u svojim poznatim odorama stajali sa strane na pozornici i pjevali pratnju sa uuuuuu, pa sa mmmmm. glumili su prateću klapu. bilo mi je bzvz totalno, ali to je bilo njihovo prvo pojavljivanje na splitskom festivalu.
par godina kasnije su nastupili i kao izvođači.
********************************
sad mi se tu nameće situacija koju sam imao na folklornom forumu u vezi tambura i mandolina. ukratko, dalmatinski folkloraši tamburu smatraju tuđim instrumentom, a mandolinu svojim.
mogu prihvatiti činjenicu da im je mandolina bliža i primjerenija od tambure, barem što se tiče folklora jadranske zone.

puno interesantniji podatak, kojeg sam nedavno saznao je taj da je u vrijeme kraljevine jugoslavije, istodobno s popularizacijom, širenjem i prihvaćanjem tambure u sjevernim dijelovima hrvatske tekao proces intenzivnog uvođenja mandoline kao narodnog glazbala u dalmaciji.
navodno je to bilo smišljeno rađeno kao jedan od načina "odnarođivanja" dalmacije kao dijela hrvatske, tako da se može reći: "to nije isti narod, čak imaju različite narodne instrumente".