Quote:
Originally Posted by TUNA
Nama ovdje u njemackoj je tesko odraditi svirku a da prode bez narodnjaka.
Ovdje se u 99% drustava nadu Hrvati iz BiH a njih tambura uglavnom ne zanima. Ti ljudi su tamburi udarili stambilj "Slavonski instrument" i uvjek spuste face kada vide da tamburasi sviraju. Ignorirati ih nemozemo pa nam jedino preostaje da i njima odsviramo sta se njima svida. Uzeli smo u repertoar one stare "novokomponovane" poput -Prazna casa na mom stolu-,-Aja sam negdje rujno vino pio- itd.
Znam da ovo stoji u suprotnoscu sa onim sta sam pisao pod temom "Slavonski dukati..." ali tu tamburasi u Hrvatskoj, pogotovo oni regionalni imaju jednu veliku prednost spram nas izvan domovine: uglavnom sviraju za domacu publiku i nemoraju misliti jer ce zadovoljiti sve goste iz svih krajeva Hrvatske.
|
Varaš se, pogotovo što se tamburaša iz Zagreba i okolice tiče... Zagreb je pravi "melting pot" i ima tu ljudi iz svih dijelova Hrvatske (i šire) pa treba imati raznovrstan repertoar, ako se želi svirati "za svakog po nešto"...
Što se mog benda i narodnjaka tiče (još jednom - što su narodnjaci, tko to može točno reći...) - na izričit upit eventualno odsviramo nešto (u zadnje vrijeme mlađa ekipa voli "Tešanj" koji ako ćemo striktno nije narodnjak nego "filmska glazba napisana u stilu novokomponirane narodne glazbe bošnjačkog naroda"
- pa je "in" bio i "Prvi poljubac"), a osobno volim pjesme Harisa Džinovića tipa "Rano je za tugu", "Ostarit' ću, neću znati", "Sjećaš li se one noći" itd.
Prije smo znali svirati za ljude koji su izrazito ljubili narodnjake pa smo onda uzeli frenda sa sumporačom koji je vodio pjesmu, a mi smo pratili... Tu je znalo biti svega - i pjesama koje nikad nisam čuo pa sam morao u hodu skidati s basa harme (više ili manje uspješno
).