Ma je, al mi je žao dečkiju i kao da progovaram iz njih.Možda sam malo veći emotivac jer sve ovo što sada radim, radim isključivo ''njihovom zaslugom''.Teško mi je sada sve to opisati.Ono predratno vrijeme(ona dva albuma), pa došla '91, ja u JNA(Niš), a kolega mi poštom šalje njihov treći album ''Dao bi zlatne dukate'' a ja ispod ''ćebeta'' slušam ''Tenu'' na walkman da netko ne primjeti jer walkman ili tranzistor je strogo bio zabranjen u to škakljivo vrijeme.I da, sjećam se da sam dobio i onaj album ''Prljavaca''(mislim da se zvao ''Devedesete'').I dan danas se naježim kad čujem te stvari.Zato me to sve oko Joze ljuti i živcira me ta njegova tvrdoglavost, mada mu ne sporim neke stvari, jer ''Dukati'' su u mnogim stvarima bili ''pioniri'' u ovom poslu a osim hrvatskih budnica prvi su snimili i ''Vojvodinu'',''sevdah'',''klasiku'' itd. I općenito sve nove stilove(fore i fazone) u glazbi su prodavali nama tamburašima što nikad niko nije prije svirao nit je razmišljao o tamburaškoj glazbi na taj način.To je maestro već negdje i pisao.A naravno da je tu zaslužan i Joza ako ćemo pošteno.Ali sve je to ukaljao ovim potezom.Ja bi, recimo, još mogao nabrojat hrpu tamburaškim bendova s kojim je on htio radit, prije i poslije svog razlaza s ''Dukatima''.Pa čak je i mojim dečkima nudio svoje usluge, sredinom osamdesetih.Patosov tata to može potvrditi ali neka fala.S njim jedi i pij, al' ne vašari!!!
__________________
Uspomena na jedno vrime koje se nikad ponoviti neće...
|