Ovak, ne znam tol'ko dobro g. Leopolda i njegova teoretska i praktična znanja o tamburi (najčešće sam ga vidio kak se smješka i dirigira HRTovcima na TV-u
i znam da je za naš orkestar napisao par zanimljivih instrumentalnih praizvedbi, al' ne znam jel' to napisao za 2 dana ili je razbijao tjednima glavu i mučio se s tim) pa neću komentirati njega nego ću dati svoje općenito mišljenje a ono glasi ovako nekako...
Definitivno najbolja kombinacija za svaki posao je da netko bude i dobar teoretičar i praktičar, ali recimo u nekakvim edukativnim zanimanjima možda je i ova teoretska i pedagoška komponenta čak i važnija. Na primjer ja mislim da nekakvim recimo studentima pjevanja više vrijedi jedan profesor pjevanja koji će im sve lijepo teoretski objasniti i naučiti ih odlično pjevati nego neki vrhunski tenor koji fenomenalno pjeva, ali ne zna prenijeti svoje znanje nikome i ne može sastaviti tri smislene rečenice. Ili je recimo dobra kombinacija vrhunski teoretičar i vrhunski praktičar (koji služi za demonstrativne svrhe). Na primjer ovaj spomenuti profesor pjevanja objasni tehniku disanja i vibrata, a onda dođe zgelirani umišljeni tenor i počne za demonstraciju pjevat da se prozori tresu.
Eto to je moje mišljenje...
P.S. Ljudi koji imaju formalno muzičko obrazovanje bi mogli podijeliti svoje mišljenje s nama i kako to u praksi izgleda po muzičkim školama i akademijama...