Evo, ja ću o svojim počecima ipak na ovom threadu a na što upućuje naš
majstor-moderator.Puno je već tema na forumu pa treba prvo dobro prelistati sve da se ne događa ovo kao ''mladom Yohnnyu''.
Pa da krenem.Recimo da mi je početak bio sličan
maestrovom jer sam prvo počeo svirat(kasnih osamdesetih) u mješovitom bendu kao harmonikaš.Inače sam završio muzičku osnovnu za harmoniku!?!Tu sam ipak stekao neka osnovna toliko potrebna znanja o glazbi(solfeggio).
Taj moj bend, JOKS, je drmao po kućnim zabavama i veselicama a pred sam rat smo imali nastup u srednjoj Bosni(Novi Travnik) za njihove izbore.O tome ću više pisati u rubrici ''smiješne strane svirke'' jer se ima šta o tome napisati.
Kao tamburaš sam započeo relativno kasno(travanj '93) a u to vrijeme sam kao i maestro u lokalnom KUD-u svirao harmoniku u određenim koreografijama,pa mi bilo dosadno i ja uzo bas.Kako sam također znao nekog klinca o harmama, krenulo to mene i za mjesec dana sam već sviruckao jednostavnije stvari.Jedino je još trebalo ''poštelat'' lijevu i desnu ruku.I tako jedne prilike,dok sam bio na šišanju(točno se sjećam),dođe ti po mene naš
Joza-mineralac,inače legenda u selu a nadimak je dobio što kad ulazi u birtiju,odma s vrata viče konobaru - ''jubilarac i deci mineralac!!!''
I tako on mene pozove na probu legendarnog Franje Kneževića koji je ponovo okupljao ekipu.Isprva sam se nećkao jer sam pomislio - pa zar oni trebaju nekog poput mene da statiram u kukuruzu, ali sam ipak pošao s Jozom čisto iz znatiželje i tako je to krenulo.Ekipa(''Stari graničari'',inače su pratili Franju i prije), sada u nešto pomlađenom sastavu, me izvrsno prihvatila i bodrila(tu moram spomenuti čika Tonu Balića,legendarnog primaša koji je u meni ostavio dubok trag kao čovjek i pedagog)Nakon što sam vrlo brzo ''opernatio'' polako ali sigurno sam preuzimao primat na probama jer se ispostavilo da imam najbolje uho pa sam počeo muštrat matore a oni se čudom čude kakve se sve harme mogu ubaciti u pojedine pjesme(naročito Bogdan) pa sam tako imao i okršaj sa kontrašem,čika Tunjom(opet kontraš
) koji se nije mogao pomiriti sa činjenicom da osim Ce Ge Fraj izvedbe mora odsvirati još nešto jer je ta ekipa osamdesetih njegovala onu starovinsku svirku tipa Tucinih bećara pa im je ovo očito bilo iznenađenje.Da ne govorim o sekstama jer su oni baratali samo tercama i kvartama(fuj)!I tako, nakon brojnih probi izađosmo ''mi'' na teren i krenuše gaže i prvi svatovi.Mogu reći da sam tad stekao silnog iskustva jer sam radio sa sviračima koji su(većina njih) imali više tamburaškog staža nego ja godina.Nakon pola godina morao sam im se zahvaliti na suradnji jer je ''zov prirode'' ipak presudio što je većina njih to razumila.Naime,pozvan sam bio u već pominjane ''Vatrene kočije'' gdje se ipak malo drugačije radilo.To su bili dečki iz bivšeg vrsnog orkestra ''Đuro Salaj''(možda je maestro štogod čuo o tom orkestru) a radio(orkestar) je pod ravnanjem maestra Mihaela Ferića.Na probama se dosta radilo notalno i tu sam izvukao određena iskustva.A najveće iskustvo s njima sam ispekao na gaži u ''pokojnom Lovačkom Rogu'' gdje smo prašili svaki petak i subotu i tako godinu dana.U to vrijeme sam kao ''mlad i nabrijan berdaš'' uskakao na zamjene tipa ''Berdeband''(dok je još čika Marko Benić svirao s njima pa se i tu dalo nešto naučiti) pa recimo ''Trenk'' koji su njegovali stil poput ''Dika''.
Po raspadu ''Kočijaša'' '96 upadam u ''električarske vode''(da,da i to sam probo) i to u grupu ''Martino'' koju je vodio legendarni ''Grega-biznis'' i mogu vam reći da se fino zarađivalo u tih pola godine koliko sam ''dejstvovo'' s njim a i naučio sam se ''tezgi''.Ujesen '96 upadam u TS ''Zdenac'' gdje privremeno a potom i stalno mjenjam Grgu(Zagrepčani ga sigurno znaju), tada studenta a koji je sasvim sigurno najboljim basistima današnjeg doba.Od '98 - '99 prestajem aktivno svirati bas(jedino kad usfali) i fatam se mikrofona na kojeg i dan danas blečim.Žao mi je što smo od prvog maja ostali bez Grge ali pronašli smo mu dostojnu zamjenu i mišljenja sam da će mali Robi ubrzo pohvatat sve konce.
O prestanku karijere još ne razmišljam jer nikad ne znaš šta ti se u životu može dogoditi i kakav će mi posao naletit ali da ću ostati tamburaš u srcu, do kraja života - TO JE SIGURNO
